Gilbert Keith Chesterton rekao je da se svako doba divi određenom svecu, koji mu je najviše proturječio. Današnje društvo, koje više nije dovoljno kršćansko, nije kadro cijeniti bilo kojega sveca, ali, kad bi se vjernike pitalo koji bi se to svetac najviše sučeljavao s duhom današnjeg doba, izbor bi, najvjerojatnije, pao na anđeoskog učitelja svetog Tomu.

Sveti Toma veliki je teolog koji, kako kaže Jacques Maritain u knjizi Anđeoski naučitelj, tumači bolje od ikoga drugoga pravu narav mistične mudrosti i brani je bolje od ikoga drugoga od svih njenih krivotvorina. Maritain naglašava da je sveti Toma nadasve apostol umnosti, te da je to razlog zbog kojeg ga moramo smatrati apostolom modernoga doba.

Njegova je svetost umna svetost. A još je veliki papa Lav XIII. u enciklici Aeterni patris (1879.) o svetom Tomi pisao: Ponizna a ujedno živa duha, lakog i dobrog pamćenja, besprijekorno čista života, odan jedino istini, preobilan Božjom i ljudskom znanošću, suncu nalik, ogrijao je zemlju zrakom svojih kreposti te ju napunio sjajem svojega nauka.

Zanimljivo je da je sveti Toma u svojem razmatranju „O razlozima vjere“ dopunio glasovitu rečenicu iz Prve Petrove poslanice i napisao: Budite uvijek spremni na odgovor svakomu tko od vas zatraži obrazloženje nade i vjere koja je u vama. Ubacio je i vjere, jer je smatrao da nada pretpostavlja vjeru. Vjernik treba uvijek biti spreman objasniti zašto vjeruje u ono što vjeruje. U spomenutom se djelu sveti Toma obraća antiohijskom pjevaču i upozorava na nešto što se danas često zanemaruje ili čak i ne razumije: U raspravama s nevjernicima ο člancima vjere ne smiješ pokušavati vjeru dokazati nužnim razlozima. To bi, naime, bilo na štetu uzvišenosti vjere, čija istina nadvisuje ne samo ljudske nego i anđeoske pameti. Mi pak tim istinama vjerujemo jer ih je sam Bog objavio. Prema tome, vjernici, glede članaka vjere, trebaju smjerati ne toliko na dokazivanje vjere, koliko više na obranu vjere.

(…) Kao apostol uma, kao naučitelj istine i obnovitelj intelektualnosti nije sveti Toma pisao za13. stoljeće, nego za naše doba, primjećuje Jacques Maritain. Njegovo je doba duha koji vlada stoljećima. On je suvremen pisac, suvremeniji od sviju naših mislilaca. A papa Pavao VI. u apostolskom pismu Lumen ecclesiae (1974.) piše: Sveti Toma je bio u središtu vrenja u ljudskim i božanskim znanostima, te je pozorno pratio trenutačna politička zbivanja. Bez oklijevanja prihvatio je nove uvjete života u svoje vrijeme i u njima je vidio “znakove” onih univerzalnih načela razuma i vjere prema kojima treba ocjenjivati djela ljudi i suditi događajima. U njegovu razmišljanju zahtjevi razuma i snaga vjere pronašli su najdublju sintezu koju je ljudsko mišljenje ikad dosegnulo, zato što je korjenito čuvao osobitost objave, a da nikad nije ponižavao put koji je vlastit razumu“, naglasio je sveti Ivan Pavao II. u enciklici Fides et ratio. Stoga je potrebno, kaže sveti Ivan Pavao, naglašavati iznimnu važnost anđeoskog učitelja, što će onda pomoći da se vjernici dublje osvijeste o dubini i iskrenosti vjere do kojih se dolazi kad se vjera poveže s razmišljanjem i kad ga ne odbacuje.

Na blagdan svetog Nikole (6. prosinca) sveti je Toma imao viziju Krista, koji mu je rekao: „Dobro si pisao o meni, Toma. Kakvu nagradu želiš od mene za svoj rad?“ – „Ništa drugo doli tebe, Gospodine!“ odgovorio mu je.

Članak u cijelosti potražite u tiskanom ili eIzdanju siječanjskoga broja revije Kana.

Krešimir Cerovac