"Ti ga voliš vidjeti kao svemoćnog Boga u sjaju i moći. To će on biti nakon Sudnjeg dana. Sada je samo čovjek koji moli da ga pustiš u tvoj svijet. Gledaj dobro taj lik. To dijete nije simbolika Boga. Samo takav je Bog i nema ga ovdje na zemlji drukčijeg. Samo Bogočovjek koji te voli i koji će mijenjati tvoju sudbinu onog časa kad ga pustiš da se rodi u tvome svijetu. Nemoj pobjeći u simboliku. On jest čovjek, on ima tijelo, on govori ljudskim jezikom. To je on, čovjek i Bog, Isus iz Nazareta", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Oče".
Zamisli, Bog kao nemoćno dijete, jede našu hranu, diše naš zrak, nosi naša odijela, radi naše poslove, nose ga u naručju, plače i smije se. Postao je brat svakom čovjeku. Tu je i kuca na tvoja vrata. Htio bi k tebi svratiti. Htio bi ti viknuti, da ga ne tražiš u maštovitim veličanstvenim slikama. On je siromah i prosjak pred tvojim srcem. Možda i ne misliš koliko suza prolijeva i koliko molbi upravlja tebi da ga već jednom shvatiš da je čovjek. Shvati, samo kao čovjek bi htio doći k tebi. Samo kao takav može dati odgovor onom nepreglednom mnoštvu ljudi koji vape za smislom.
Neprestano je izbacivan iz svijeta i to baš od svojih.
Neprestano je izbacivan iz svijeta i to baš od svojih.
Ti ga voliš vidjeti kao svemoćnog Boga u sjaju i moći. To će on biti nakon Sudnjeg dana. Sada je samo čovjek koji moli da ga pustiš u tvoj svijet. Gledaj dobro taj lik. To dijete nije simbolika Boga. Samo takav je Bog i nema ga ovdje na zemlji drukčijeg. Samo Bogočovjek koji te voli i koji će mijenjati tvoju sudbinu onog časa kad ga pustiš da se rodi u tvome svijetu. Nemoj pobjeći u simboliku. On jest čovjek, on ima tijelo, on govori ljudskim jezikom. To je on, čovjek i Bog, Isus iz Nazareta.
Samo Bogočovjek koji te voli i koji će mijenjati tvoju sudbinu onog časa kad ga pustiš da se rodi u tvome svijetu.
Neka te svaki dan sve dublje prožima ta činjenica da je Isus običan čovjek. Ta će te istina početi preobražavati, mijenjati i usrećivati. Neka tvoja nutrina izgovara riječi: RODIO SI SE MEÐU NAMA, Bože naš.