Ovaj je svećenik znao kako se pobrinuti za one koji su u najvećoj potrebi. Vodilja mu je ideja bl. Pierra Claveriesa: “Kršćani smo više nego ikada onda kada stavimo svoje živote na kocku, tamo gdje je čovječanstvo ranjeno.”

Tražeći dublje od njihovih postupaka

Vodeći se riječima iz Novog zavjeta: „Ako nas kori srce naše, Bog je veći od srca našega. On zna sve“ (Iv 3,20), ovaj je svećenik punih osam godina održavao susrete sa zatvorenicima kako bi im pružio utjehu. Iza njihovih nečistih djela tražio je trag njihovog dostojanstva kao djece Božje. Često je to bio naporan ili naizgled uzaludan zadatak, ali nekada i vrijedan truda, donosi Nedjelja.ba.

U svojoj knjizi zatvorenike je, kako bi zadržao njihovu privatnost naslovljavao slovom. Citirao je zatvorenika kojeg naziva jednostavno „R” :”Bez morala smo, lišeni svega, sami u ćeliji. Nedjeljom ujutro, kada je sveta misa, dolazi, oslobođenje, trenutak dijeljenja, zajedništvo. Zahvaljujući svećeniku naučio sam opraštati. Željeti da nam netko oprosti, a da mi sami sebi ne oprostimo, postalo je besmisleno za mene. Ovu promjenu dugujem Ocu, kršćanima i evanđelju.”

Iz ovog “svemira patnje i noći” vlč. Eric, koji sebe vidi kao “djelitelja milosti”, iznosi neka dirljiva svjedočanstva koja dokazuju kako je moguće izvući se iz svoje prošlosti kako bi se “preporodili”.

Iz mraka u život

Zatvorenik „P“ se tako na primjer prisjetio prvog posjeta vlč. Erica njegovoj ćeliji: “Na kraju mi je rekao: ‘U ime Boga opraštam ti za svo zlo koje si učinio.’ Zaplakao sam. Ovaj svećenik mi je izliječio srce i dušu. Osjećao sam se kako sam u novom svijetu i kako me Bog u svojoj milosti dočekao raširenih ruku.”

Svećenik također citira riječi „B“, koji je zbog ozbiljnih psihičkih problema ubio majku svoje dvoje djece. „Obratio sam se katoličkoj zatvorskoj kapelaniji. Znali smo da nas vode ljudi vođeni Bogom. Još uvijek ne znam tko sam, osim da sam više od svojih grijeha. Znam da me Bog može voditi“, istaknuo je ovaj zatvorenik.

Ovo je lijepa počast svim onim kršćanima koji, vođeni neugasivom vjerom u Boga i čovječanstvo, dopiru do onih za koje se čini kako nemaju ljudsko lice, ali ih Bog posjećuje i podiže, objavila je Aleteia.

Velečasni Venot-Eiffel je, između ostaloga, bio i volonter Male braće siromašnih tijekom svojih studentskih dana i kapelan u ustanovi za palijativnu skrb od 2001. do 2005.