“I ove godine pokrećemo humanitarnu akciju pod nazivom Obrok za obrok koja će se održati na prostoru ispred Pučke kuhinje na Svetom Duhu od 25.11.2021. do 8.1.2022. Radno vrijeme bit će od 16 do 22 sata.
U ponudi će biti već daleko poznata samostanska sarma, domaće kobasice, med, likeri iz domaće radinosti kao i kuhano vino te fritule. Kupnjom obroka osigurat će se obrok za potrebite u Pučkoj kuhinji. U prodaji će biti također i medenjaci kao i jedno posno (vegetarijansko) jelo”, poručuje voditelj Pučke kuhinje na Svetom Duhu, fra Vladimir Vidović.

Pučka kuhinja na Svetom Duhu svakodnevno je do prošle godine pripremala tristotinjak obroka koji se podijele svima onima koji taj dan dođu na ručak. “Broj korisnika tijekom epidemije i potresa u Zagrebu povećao se za više od 100 tako da nam je pomoć itekako potrebna. Sada redovito pripremamo 400-njak toplih obroka dnevno. Od samih početaka Pučka kuhinja na Svetom Duhu implementirala je sve odredbe nadležnih i mjerodavnih državnih tijela po pitanju zaštite građanstva od ugroze izazvane koronavirusom. Te vrlo rigorozne mjere traže od nas dodatan napor pa i onaj financijski. Hranu od mjeseca ožujka 2020. godine dijelimo vani, ispred Pučke kuhinje”, rekao je fra Vladimir.

Ne pitajte me, molim vas, postoje li siromasi, tko su i koliko ih je, jer se bojim da takva pitanja služe tome da odvrate pažnju ili predstavljaju izgovor za izbjegavanje jasnog zova savjesti i srca…

“Stoga smo u ovim teškim i izazovnim vremenima”, nastavlja “odlučili učiniti dodatan napor kako bismo osigurali sredstava za naš rad. Pokrećemo ponovno (četvrti put za redom) humanitarnu akciju pod geslom Obrok za obrok. Ovaj put akcija će se odvijati ispred naše Pučke kuhinje na Svetom Duhu. Osmislili smo drive in sustav. Svi oni koji dođu, mogu naručiti svoj obrok ili piće te će biti usluženi. Također će biti moguća konzumacija na otvorenom sukladno epidemiološkoj situaciji i preporukama.

Ponuda je prilagođena ovim posebnim uvjetima, ali smo sigurni da će svatko moći naći nešto za sebe. Naravno, poštujemo i dalje sve preporučene mjere nadležnih državnih tijela. Neka potresne riječi don Prima Matzzolarija postanu naše vlastite: »Ne pitajte me, molim vas, postoje li siromasi, tko su i koliko ih je, jer se bojim da takva pitanja služe tome da odvrate pažnju ili predstavljaju izgovor za izbjegavanje jasnog zova savjesti i srca. […] Ja nikada nisam brojao siromašne, jer se ne mogu nabrojati: siromahe se grli, a ne broji« (“Adesso” br. 7, 15. travnja 1949.). Siromasi su među nama. Kako bi to bilo evanđeoski kad bismo s punom istinom mogli reći: i mi smo siromašni, jer ćemo ih samo tako moći zbiljski prepoznati i učiniti dijelom našega života i oruđem spasenja. (Iz poruke Svetoga Oca pape Franje za V. svjetski dan siromaha – „Siromahâ svagda imate uza se“ (Mk 14, 7).

“Stoga zaključujemo ovo naše priopćenje porukom nade kako treba ostati hrabar, odvažan i svoj pogled uvijek usmjeriti na Isusa Krista i na vječnost te pokazati onu konkretnu, djelotvornu kršćansku ljubav, ono što caritas i jest u sebi, ljubav, koja se očituje u brizi za ljude koji su na marginama, koji su naša braća i sestre i koji su u velikoj potrebi”, poručio je fra Vladimir.