Molitvu “Želja za svetom Pričesti” donosi mrežna stranica misionara monfortanaca.

Tisuće puta moje te srce želi, moj Isuse, kada ćeš doći? Biti bez tebe je mučeništvo, dođi, dragi moj zaručniče. Bez tebe osjećam krajnju mlitavost. Ljubavi, bez tebe uzdišem dan i noć. Želiš li da te ljubim? Dođi, dakle, zapali moju dušu ljubavlju. Ja sam izgubljena ovca, Ti, o dobri pastiru, čuvaj me od vukova, bez tebe bit ću rastrgan, dođi da prebivam s tobom. Danas te žudim, Kruše života, ne čekaj sutra, želim te blagovati, umirem od želje za tobom. Gladan sam, gladan sam, dajte mi kruha života. Žurno dolazim nasititi se na novoj gozbi. Žedan sam vode koju si obećao Samarijanki, daj mi piti. Osjećam da se ledi moja siromašna duša, neka nebeski plamen siđe i zapali je. Hladan sam, razgori moju dušu.

U pismu koje je uputio svojoj mami, Ljudevit piše da je Mudrošću i križem došao do duhovnog braka s Kristom, te time završava jedno razdoblje njegova duhovnog puta duboko označenoga traženjem sjedinjenja s Mudrosti. Došao je do vrhunca mogućeg mističnog života na zemlji:

“Vjenčao sam se Mudrošću i križem i tu je moje čitavo blago vremenito i vječno, zemaljsko i nebesko, a ono je tako veliko, da kad bi bilo dobro poznato, mojoj bi sudbini zavidjeli najbogatiji i najmoćniji kraljevi zemlje. Nitko ne pozna tajnu o kojoj govorim, ili posve malo njih. Ti ćeš je spoznati u vječnosti, ako se sretno spasiš, jer se može dogoditi i protivno: dršći i više ljubi.” A prema kazivanju prijatelja Blaina svetac mu se povjerio da je kušao u duši trajnu Isusovu i Marijinu prisutnost.