"Krist se nalazi u euharistiji! On preko svećenika otpušta grijehe! Tu se Krist nalazi, tu prebiva svojom voljom, u svojoj Crkvi! Krist je taj koji izgrađuje, Njega treba slijediti. Svatko se može zapitati kakvo svijetlo traži? Za čime/kime danas ide? Tražimo istinsko svjetlo koje izgrađuje, a ne svjetla koja postaju požari te tako uništavaju osobe koje okružuju", piše fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Danas svi traže gorljivost od ljudi jer su mnogi uspavani zbog cjelokupne situacije oko nas. Traži se gorljivost u sportu, radu, vezi, a u konačnici i vjeri. Gorljivost je dobra i poželjna, svi ju želimo, ali živimo li ju? Shvaćamo ju često puta kao požar koji zahvaća sve, ali zar je gorljivost to? Zar je ona požar koji razara? Zar ne bi gorljivost trebala izgrađivati?
Gorljivost je dobra i poželjna, svi ju želimo, ali živimo li ju?
Nisam stručnjak, ali čini mi se kako svijeća izgara, uništavajući samu sebe, kako bi u konačnici dala svjetlost drugima, ali i neku toplinu. Požar daje toplinu, ali on ne izgara na izgradnju, nego destrukciju, zato ga treba obuzdati jer čini štetu. Čini mi se da je nekako tako i u duhovnom životu. Imamo svijeće koje gore, svjetiljke upaljene koje svima ostalima svijetle i pokazuju put do Boga. O njihovu svjetlost se i mi grijemo na tome putu, ali u konačnici naš koraci su bitni kako bismo došli k Bogu. S druge strane imamo duhovne požare, oni izgledaju impresivno na prvu, možemo se i ugrijati kraj njih, ali vrlo brzo postaju destruktivni te su potrebni mnogi kako bi ih zaustavili, inače uništavaju sve pred sobom.
O njihovu svjetlost se i mi grijemo na tome putu, ali u konačnici naš koraci su bitni kako bismo došli k Bogu.
Kada god slijedimo neko svijetlo na našemu putu, bilo ono veće ili manje, trebali bismo razlučiti kamo nas ono vodi. Ne možemo to uvijek znati na prvu, ali s vremenom se pokazuje uništava li ta osoba druge ili sama izgara za druge. Jedna mala iskra izgara kako bi dala sebe za druge i to je sasvim dosta, nismo potrebni požara. Potrebni smo svjetla koje će nas upućivati Bogu, a ne sebi i svome djelu. Krist nas uvijek poziva da budemo svjetlost svijeta, ali ne svjetlost koja će pokazivati na sebe, nego na Njega. Svjetlost nikada nije svrha samoj sebi!
Krist nas uvijek poziva da budemo svjetlost svijeta, ali ne svjetlost koja će pokazivati na sebe, nego na Njega. Svjetlost nikada nije svrha samoj sebi!
Krist se nalazi u euharistiji! On preko svećenika otpušta grijehe! Tu se Krist nalazi, tu prebiva svojom voljom, u svojoj Crkvi! Krist je taj koji izgrađuje, Njega treba slijediti. Svatko se može zapitati kakvo svijetlo traži? Za čime/kime danas ide? Tražimo istinsko svjetlo koje izgrađuje, a ne svjetla koja postaju požari te tako uništavaju osobe koje okružuju.