U svega nekoliko minuta emisija “Domoljubne minute” podsjeća što se toga dana dogodilo u Domovinskom ratu, nastojeći sačuvati uspomenu na teške, ali ponosne dane u kojima se stvarala moderna hrvatska država. Kao mladi magistar povijesti, Borna Marinić već se niz godina bavi temom Domovinskog rata.

Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu “Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat”. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na tu temu, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji “TV kalendar”. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju “Domoljubne minute” na Hrvatskom katoličkom radiju, a vlasnik je i obrta “CroHis” kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.

Kako svoje sadržaje želi približi i mladima, prisutan je i na drugim društvenim mrežama. Na Instagramu uređuje profil Domovinski rat, a na YouTubeu kanal “Domovinski rat – Borna Marinić” gdje vodi podcast “Gdje si bio ’91?”.

Već se dugi niz godina kao mladi povjesničar bavite temom Domovinskoga rata. Je li ta tema za Vas privatno važna pa ste joj se odlučili i profesionalno posvetiti ili?

Nitko iz moje obitelji nije sudjelovao u Domovinskom ratu. O njemu se u obitelji nije puno pričalo, a možda je upravo to i probudilo moju znatiželju i u konačnici me i profesionalno usmjerilo. Domovinskim ratom bavim se jer sam za to osjetio poziv. Tako sam svoje talente odlučio uložiti u istraživanje i prezentiranje događaja u kojima je stvarana Hrvatska kakvu danas poznajemo.

Kako biste ocijenili bavljenje ovim temama u Hrvatskoj – i što se tiče povijesne struke, ali i u javnosti?

Nažalost, mnogi istraživači i povjesničari ne dobivaju zasluženu medijsku pažnju pa njihov trud često prođe “ispod radara” javnosti. Ipak, Domovinski rat jako se puno istražuje i sve je više povjesničara koji se bave tom temom.

Sve to prati i interes publike odnosno javnosti, no do diskrepancije dolazi jer se polako gubi kultura čitanja knjiga kroz koje povjesničari najčešće prezentiraju rezultate svojih istraživanja. Zato su veliku ulogu preuzeli mediji, razni, od televizije i radija do sveprisutnog interneta. Na nama povjesničarima je da pokušamo ispratiti taj tempo i te trendove iskoristimo na najbolji mogući način za prezentaciju Domovinskog rata široj javnosti.

Čini li Vam se da se nedovoljno – u afirmativnom smislu – govori o Domovinskom ratu u javnosti? Kako to možemo promijeniti?

Teško mi je na ovo pitanje dati objektivan odgovor. U prvom redu, rat je zlo i zato treba biti oprezan kada o njemu govorimo. U tom zlu, jednom od najgorih u hrvatskoj povijesti, Hrvatska se obranila od agresije, izvojevala pobjedu i stekla mir. U jednom od nedavnih intervjua naglasio sam kako Hrvati “Oluju” ne slave zbog rata, već zbog mira koji nam je ta operacija donijela.

Hrvatima je bilo dosta nametnutog rata i nakon što se privremena okupacija nije uspjela riješiti mirnim putem bili su prisiljeni na vojno rješenje. U tom kontekstu treba promatrati i Domovinski rat. Kada ga tako promatramo, jasno je da o njemu treba govoriti u afirmativnom smislu. Sve drugo je besmisleno. Nažalost, ima onih koji govore i na taj besmislen način. Kako to promijeniti? Pa evo upravo ovako – javnosti objasniti zašto o Domovinskom ratu treba govoriti u afirmativnom smislu.

Na Hrvatskom katoličkom radiju ste urednike emisije “Domoljubne minute” u kojima podsjećate na najvažnije trenutke novije hrvatske povijesti. Kako je došlo do suradnje s HKR-om?

Glavni urednik HKR-a Siniša Kovačić bio je v. d. ravnatelja HRT-a kada sam ja ondje “pekao zanat” u  emisiji “TV kalendar”. Spletom okolnosti, kada sam ga ispekao, došlo je do raskida suradnje s HRT-om. S HRT-a je u međuvremenu otišao i Kovačić, a putevi su nam se ponovno ukrstili na HKR-u.

Zanimljivo, na HRT sam došao da bih uređivao portal “Dani ponosa”, koji je bio njegova ideja, a onda sam nekoliko godina kasnije na HKR došao kako bih uređivao “Domoljubne minute”, koje su također bile njegova ideja. Moram naglasiti kako se prije toga nismo osobno poznavali. Izgleda da sam jednostavno kompatibilan tim njegovim idejama kako putem medija širiti istinu o Domovinskom ratu. Na istoj smo valnoj duljini i taj odnos urednik-novinar jedna je od tajni uspjeha “Domoljubnih minuta”.

U emisiji upoznajte slušatelje HKR-a s nepoznatim pričama o već poznatim događajima Domovinskog rata te otkrivate detalje o herojima koji su položili svoje živote na oltar Domovine. Obogaćuje li Vas istraživanje i donošenje takvih priča?

Svakako da me rad na tim istraživanjima opterećuje. To su zaista teške teme s kojima se nije lako nositi. No, kada vidim koliko ljudima znači što se prvi put u javnosti spomenuo neki njihov podvig, a to su čekali tridesetak godina, ili pak nečije dijete koje je poginulo u ratu, a nitko nikad za njega nije niti pitao, onda sve dođe na svoje.

Koliko god zvučalo kao floskula, to me zaista obogaćuje, a razgovor s tim ljudima budi zahvalnost i poniznost. Recimo, baš sam se nedavno sjetio riječi jedne majke koja je u Domovinskom ratu izgubila svojeg sina Gorana, a kasnije i drugog sina. Rekla mi je na kraju razgovora: “Nakon Goranove pogibije počela sam ići u Molitvenu zajednicu Krvi Kristove. Kada je Tihomir preminuo već sam bila zaštićena potpunim predanjem u Boga. Već mi je odavno postalo jasno da su mi ta djeca bila povjerena da ih odgojim i da mi ništa ne pripada”.

Kako pronalazite sugovornike za emisiju?

Sugovornike nalazim na zaista različite načine. S obzirom na to da se već dugo ovime bavim imam mrežu ljudi po cijeloj Hrvatskoj i kada nekog tražim, najprije pokušam preko nekoga koga već u tom gradu ili mjestu poznajem. Naravno, tu su i društvene mreže, a vjerovali ili ne posluži mi i telefonski imenik. Nažalost, za neke je teme teško naći sugovornike, preživjeli se teško otvaraju i nerado govore o temama koje su im na bolan način obilježile život. Sve je to itekako razumljivo.

Smatrate li da je važno da se HKR bavi ovim temama?

Itekako! Domoljublje i vjera kroz povijest usko su povezani, a to je do izražaja došlo i tijekom Domovinskog rata. Mladići su s krunicama na ramenu ili oko vrata išli u rat za slobodu, za mir s vjerom u bolje sutra i u Boga. HKR je izvrstan medij da im se na ovaj način oda počast, osobito poginulima. No, moram naglasiti kako se u emisiji spominjemo i poginulih mladića drugih vjeroispovijesti. Mislim da je svima jasno da je i njihova žrtva jednako vrijedna.

Što Vas najviše motivira u bavljenju ovim temama?

Najviše me motivira publika, ljudi koji prate moj rad, emisiju “Domoljubne minute”, članke na portalu domovinskirat.hr, podcast “Gdje si bio ’91?”… Najviše ih je, njih preko 100 tisuća, na Facebook stranici “Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat”. Njihovi komentari, poruke podrške i toliki broj pratitelja su najveći motiv. Osobito mladi koje sve više interesira ova tema.

Kako mladim ljudima, koji uglavnom nisu previše zainteresirani za teme vezne uz Domovinski rat, približiti te teme?

Javlja mi se mnogo mladih, koje zanima Domovinski rat, s konstruktivnim i zanimljivim pitanjima. Otvorio sam profil domovinskirat.hr na mreži Instagram gdje me prati preko šest tisuća mladih. Tamo im dajem priliku da mi postave pitanje i da upoznaju Domovinski rat na jedan novi, drugačiji način.

Osim toga, na YouTubeu sam pokrenuo kanal “Domovinski rat – Borna Marinić” gdje vodim podcast “Gdje si bio ’91?” u kojem ugošćujem svjedoke vremena – od liječnika, preko ratnih fotoreportera do ratnika. To je mladima jako zanimljivo. Pokušavam pratiti njihove trendove koliko mi to dopuštaju mogućnosti.

Kako u svakodnevnom životu svatko od nas može sačuvati uspomenu na teške, ali ponosne dane u kojima se stvarala moderna hrvatska država?

Sve što radim ima za cilj podizanje svijesti o važnosti Domovinskog rata kao prijelomnog trenutka u hrvatskoj povijesti. Mislim da s tom sviješću kod šire javnosti može doći do tog očuvanja uspomene… Treba početi od malih stvari. Primjerice, za blagdan Svih svetih ili Dušni dan možemo zapaliti svijeću na grobu jednog poginulog branitelja. Ta je svijetlost znak da uspomena živi.

Dijelovi intervjua objavljeni su u novom broju Veritasa – Glasnika svetoga Antuna Padovanskoga. Cjeloviti intervju prenosimo uz njihovo dopuštenje.