Bog nas uvijek poziva, ali obično to čini tiho. Da bi čuli ovaj poziv, naša djeca moraju usmjeriti svu svoju pažnju na jedino pitanje: Koji mi je plan ljubavi Bog spremio?
Svjetski dan molitve za duhovna zvanja izvrsna je prilika za roditelje da razmisle kako djeci pomoći da čuju Božji poziv, piše Aleteia.
Bog nas uvijek poziva, ali obično to čini tiho. Da bi čuli ovaj poziv, naša djeca moraju usmjeriti svu svoju pažnju na jedino pitanje: Koji mi je plan ljubavi Bog spremio?
Ne prisiljavajte dijete da odabere put koji mu nije suđen
Kad radio postaja emitira slab signal, moći ćemo ga primiti samo ako su receptori okrenuti u pravom smjeru i niti jedna druga stanica ne koristi istu valnu duljinu. Ako odgajamo dijete na temelju vlastitih ambicija, govoreći “Želim da budeš liječnik”, mi smo poput svih ovih moćnih radio stanica koje blokiraju druge signale. Božji je plan uvijek plan s ljubavlju. Dakle, na njegov se poziv mora odgovoriti s ljubavlju. Obitelj je privilegirano okruženje u kojem dijete može otkriti veličinu ove ljubavi. Promatrajući koliko se vjerno naši roditelji vole i svakodnevno proživljavajući ljubav svoje braće i sestara, uistinu razumijemo (ne samo intelektom, već cijelim svojim bićem), da to nije prolazna emocija. To je dug, težak proces koji mobilizira našu snagu volje i svega onoga što mi jesmo. Volimo srcem, umom i tijelom.
Bog poziva našu slobodnu volju
Bog želi djecu, a ne robove, a prave ljubavi nema bez slobode. Ali moramo biti naučeni kako biti slobodni. “Osoba se ostvaruje vršeći slobodu u istini. Sloboda se ne može shvatiti kao dozvola za apsolutno bilo što: ona znači dar samoga sebe. Čak i više: to znači unutarnju disciplinu dara. Ideja darivanja ne sadrži samo slobodnu inicijativu subjekta, već i aspekt dužnosti. Sve se to ostvaruje u ‘zajedništvu osoba’. Ponovno se nalazimo u srcu svake obitelji ”, napisao je sv. Ivan Pavao II. u svom Pismu obiteljima 2. veljače 1994.
Bog sadi svoje sjeme, ali mi kao roditelji pripremamo tlo.
Dobar svećenik uglavnom je netko tko je dobro odgojen. Naravno, ništa nije nemoguće za Gospodina, a one koji nisu bili te sreće također može dodirnuti Njegova milost. Oni su poput onog nevjerojatnog cvijeća koje izvire iz pustinjskog pijeska. Ali kao što će vam reći bilo koji vrtlar, bolje tlo daje bolju žetvu. Bog sadi svoje sjeme, ali mi kao roditelji pripremamo tlo. Ako je bogat i dobro je obrađen, plod koji daje bit će stostruk. Dobar svećenik je sretan što je muškarac, a dobroj religioznoj ženi drago je što je žena. Nitko se dobrovoljno ne zavjetuje na celibat iz straha ili odbijanja vlastite spolnosti. Naprotiv, što bolje razumijemo njegovu ljepotu u Božjem naumu, to više opažamo veličinu posvećenog celibata. Uloga obitelji u ovoj domeni od presudne je važnosti.
„Zahvalni smo Gospodinu što nas je želio učiniti svojim poslužiteljima. Zahvalni smo i ljudima: najviše onima koji su nam pomogli da dostignemo svećeništvo i onima koje je Božja Providnost postavila na put našega poziva. Zahvaljujemo im svima, počevši od naših roditelja koji su nam na toliko načina bili Božji dar: koliko i koliko dragocjenih su nam učenja i dobrih primjera! ” napisao je sveti papa Ivan Pavao II., u povodu 50. obljetnice svećeničkog ređenja 1996. godine.