Salezijanac Josip Soldo je na blagdan salezijanskih svetih mučenika Alojzija Versiglie i Kalista Caravaria primio salezijanski misionarski križ. U ime don Angela Fernandeza Artimea, vrhovnog poglavara Salezijanske družbe, Josipu je misionarski križ uručio don Tihomir Šutalo, provincijal Hrvatske salezijanske provincije, tijekom večernjeg misnog slavlja u crkvi Marije Pomoćnice na zagrebačkoj Knežiji. Tim je povodom u emisiji Aktualno HKR-a gostovao Josip Soldo koji je istaknuo da je njegov odlazak u misije ono što već dugo godina nosi u srcu.
“Poziv u misonare nije riječ koju sam čuo, nije ni glas, ali nekako u duši ima nešto što vuče i želi da se ostvari ono što Bog od njega traži. Od samog početka kada sam se odazvao Bogu i misionarski poziv to je nekako u meni bio. Ljudski gledano to je izazovno i treba proći određene kušnje i propitivanje. U konačnici to uvijek nekako iskoči i dođe ta želja za misijama. Onda vidiš da je to smjer koji Bog iscrtava i potom skupiš hrabrosti i kažeš ‘Evo me‘ i ideš dalje”, rekao je Josip Soldo.
Napomenuo je da salezijanci imaju dosta dug odgojni proces odnosno formativni proces te da su trenutno jedna od najbrojinih družbi u svijetu. “Mi nismo primarno misionarska kongregacija, ali trenutno imamo najviše misionara u svijetu. To je bila don Boscova želja i on je već poslao prvu ekspediciju u Argentinu. Sada sam ja član 152 ekspedicije. Vjerujem da me Božja providnost vodi u Etipoiju. Vrhovni poglavar me šalje tamo gdje je mladima sada najpotrebnije. Iskreno ne znam baš puno o Etiopiji, vidio sam da je lijepa zemlja, ali siromašna. Osobno ne vidim neki problem oko toga, ako me već Bog zove onamo i šalje me onda će se On pobrinuti za ostalo”, istaknuo je.
Bog je odlučio da me usmjeri na ovaj smjer i na tome sam Bogu zahvalan.
“Rođen sam u Rami i tu se zasigurno rodio i moj poziv, a mjesto rođenja je oblikovalo i moj karakter. Uvijek sam bio i ostao povezan s našom Gospom. Moj poziv je specifičan. Inače salezijance nisam poznavao, a dolazim s dijecezanske župe. U svom traženju razgovarao sam sa svojim župnikom i s obzirom da sam išao za siromašnim redovima najviše su me zainteresirali kapucini. Nakon toga sam izrazio želju da idem tamo, ali nakon toga sam upoznao salezijance točnije don Peju Orkića. Bog je odlučio da me usmjeri na ovaj smjer i na tome sam Bogu zahvalan. Bog djeluje kroz ljude koji su njemu otvoreni. Teško se Bog proslavlja kroz ljude koje su zatvoreni”, rekao je Josip Soldo.
Bog djeluje kroz ljude koji su njemu otvoreni.
Josip Soldo napomenuo da je sada druga godina asistencije te da će u Etiopiji nastaviti studij i tek onda biti zaređen za svećenika. “Trenutno sam na Knežiji u župi Marije Pomoćnice. Radim s mladima i jako mi je lijepo. Mogu reći da sada kada sam dobio konačnu destinaciju da me je spopao ogromni strah. Božja milost je dala da sam u tom trenutku bio u Rami i otišao pješke Gospi u Sinj i onda sam dolje ispovjedio i porazgovarao sa svećenikom, a on je taj strah predao Gospi. Sve je to kušnja i neizvjesnost koju predajem Gospi. Strah nije od Boga nego je plod kušnje i nevjere. Onda se u Ljubav uroniš i u Ljubavi nema straha”, zaključio je.