Postoji nekoliko kršćanskih društvenih igara koje se koriste u nastavi, ponajprije na vjeronauku. Postoji i nekoliko karantena igara koje su osmišljene za djecu koja su za vrijeme karantene bila zatvorena u svojim domovima, a kasnije proširene na nastavu tjelesne i zdravstvene kulture kad su se djeca vratila u školu. Ove igre u emisiji Argumenti HKR-a predstavili su autori igara vjeroučitelj Mario Žuvela i učitelj razredne nastave Ivan Bazina.

Što je to oratorij i koji se crkveni red najviše posvetio odgoju djece i mladeži, je li Crkva otvorena za društvene igre i sport, koliko je igra važna za djecu, kako doskočiti ekranizmu i pojačati socijalnu interakciju djece – pitali smo odgojiteljicu predškolske djece Antoniju Politeo.

Mario Žuvela

U Godini Božjega milosrđa, 2016. godine, župa sv. Petra Apostola Kaštel Novi izdala je igru autora Marija Žuvele „Put prema Milosrdnom Isusu”. „Kao vjeroučitelj shvatio sam da djeca najviše vole igru. Kroz igru uče, bolje pamte, zabavljaju se, bolje se osjećaju, otvoreniji su i iskreniji. Vidiš njihovo pravo lice. Trebalo je sve ono što uče kroz gradivo vjeronauka prebaciti u obliku jedne igre. Cilj je stići do Isusa odgovarajući na pitanja, pogađajući slike, prepoznajući Isusove riječi. Igra je namijenjena i maloj djeci, ali i kasnijim uzrastima. Igra nema pravila kao kod drugih, npr. ne izbacuješ igrača kada dođeš na njegovo polje, nego ga pomičeš naprijed, za jedno polje. Kroz igru se bolje upoznaje vjera, približava se Kristu. Ovdje se nitko ne ljuti”, rekao je Žuvela osvrnuvši se na nastanak igre kao i motivaciju za stvaranjem društvenih igara.

Njegova druga kršćanska društvena igra „Znak pobjede” izdana je prošle godine, a povezana je s otajstvom Isusove muke, smrti i uskrsnuća.

„Igre su dobro pedagoško sredstvo jer djeca brzo gube koncentraciju, a kroz igru i ne znajući zapravo uče. Bitno je sadržaj uklopiti u ono što im podržava koncentraciju: igra, priča…”, naglasio je Žuvela. Istaknuo je kako je nekada, prije desetak godina, bilo lakše djecu poučavati i odgajati. Suvremeno doba donijelo je nove izazove kojima se treba prilagoditi.

„U nastavi, kad imam blok sat, često drugi sat koristimo igru za učenje. Primijetio sam da im je draža igra negoli crtić. Kad se okupe oko jednoga stola, kad mogu razgovarati i dijeliti mišljenja, bolje se osjećaju”, svjedoči.

Ivan Bazina

Učitelj razredne nastave Ivan Bazina kaže kako su karantena igre proizišle kao što sam naziv kaže, iz razdoblja karantene. „U razgovoru s djecom shvatio sam da im jako nedostaje igra, emocije, zajedništvo. Onda se dogodio i potres. Mene je zatekao u Sinju. Htio sam im biti blizu i počeo sam se snimati. Uz minimalne uvjete i improvizaciju snimio sam nekoliko videa koji su u kratkom vremenskom razdoblju bili jako gledani i primijećeni. Djeca i njihovi roditelji bili su oduševljeni”, rekao je Bazina. U snimanju videa za YouTube kanal „Učitelj Ivan” pomagali su mu nećak i supruga.

Bazina je nastavio dalje sa snimanjem igara, koje je implementirao u neke izvannastavne aktivnosti i u nastavu tjelesne i zdravstvene kulture. Kako kaže, snimanje igara volio bi podignuti na višu razinu i podići kvalitetu snimanja, dakle nabaviti bolju opremu. Ima još planova i projekata koje treba ostvariti i vjeruje da će to biti pravo iznenađenje.

„Jako se trudimo i kreativno smo. Učenici su ovakvim načinom igre i zabave oduševljeni i nerijetko ostaju nakon nastave da bi se zajedno igrali”, ističe.

„Sve što sam naučio na fakultetu bilo je dobro i korisno, ali ono što sam naučio od salezijanaca, bila je točka na i. Njihov pristup djeci, radost, veselje, kreativnost – tu karizmu sam dobio od salezijanaca”, svjedoči Bazina naglašavajući: „Bogu i salezijancima sam zahvalan jer ovo što sam danas, ne bih bio bez njih!”

Antonija Politeo

Odgojiteljica predškolske djece Antonija Politeo odrasla je u oratoriju, u salezijanskoj župi. Tu se dogodio početak njezinoga duhovnog rasta. „Kao dijete znala sam što bih željela raditi, a salezijanci su mi u tome uvelike pomogli. Nisam slutila koliko će to utjecati na moj život i koliko će mi pomoći u odgoju predškolske djece, koliko ću sebe izgraditi kao osobu, koliko ću naučiti o sebi, drugima”, ističe.

„Salezijanci odgajaju djecu i mladež u oratorijima. Cilj je kroz igru i duhovnost spasiti duše”, kaže Politeo.

Naglasila je kako su igra i istraživanje najvažnije sredstvo u razvoju djeteta. „To je nešto što je uređeno, nešto za čim imate potrebu. Kroz igru se razvijaju različite socijalne i emocionalne vještine”, kaže Politeo. „Vidim po djeci u vrtiću koliko im je potrebna slobodna igra”, svjedoči.

U emisiji je dotaknuta tema ekranizma, kako mu se oduprijeti, kako pojačati socijalnu interakciju i ostalo što možete pogledati u priloženom videu.