U vrijeme dok pišem ovaj članak, naveliko se raspravlja o temi nadolazećih predsjedničkih izbora. Izbori u našem društvu izazivaju poseban interes javnosti, čak i kod mnogih koji iz protesta ne koriste svoje pravo glasa. Vlada neko opće mišljenje da političari i oni koji upravljaju političkim procesima moraju urediti društvene procese kako bi nastalo blagostanje i zadovoljstvo kod naroda. Nemam namjeru raspravljati koliko političari mogu urediti društvo do blagostanja pojedinca, ali sasvim sigurno Krist nas je pozvao da slijedimo njega i obećao blagostanje bez obzira na političke situacije i vladavine raznih kraljeva i vlada. Vjerujemo li Gospodinu na riječ „nema nikoga tko bi ostavio sve poradi kraljevstva nebeskoga i ne bi primio stostruko već na ovom svijetu“. Čini se pomalo kontradiktorna situacija u kojoj nas političari uvjeravaju u bolje sutra ako oni preuzmu vlast, a s druge strane nas Krist kralj poziva da pristupimo njegovu kraljevstvu i da se ne brinemo tjeskobno za sutra.

Vjernik ne bi trebao dvojiti ako je vjernik, trebalo bi slušati Krista, jer Krist nikada nije razočarao. Mnogi u politici su razočarali premda su možda planirali najbolje. Međutim, postoji velika razlika između političara ovoga svijeta koji se natječu za naše glasove i Krista koji se natječe za naše živote. Političari nam obećavaju bolje sutra kad njima poklonimo povjerenje i od nas ne traže ništa za uzvrat. S druge strane, Krist nas poziva u svoje kraljevstvo i obećava progonstva, zahtjeva od nas prilagodbe i tek tada obećava radost i blagoslov na zemlji. Političari se pozivaju na narod i obraćaju se narodu i pri tome se pretpostavlja da je narod uvijek u pravu ili barem veći dio populacije, jer je to demokracija. Isus je došao zbog pojedinca i obraća se svakom pojedincu i ne pretpostavlja da je većina uvijek u pravu i na strani istine. Štoviše, Sveto pismo obiluje tekstovima koji govore o grijesima svih naroda i posljedicama tih grijeha.

Kada je Isus bio osuđen pred tada zakonodavnom svjetovnom vlasti, većina je vikala „smakni“. Nije istina da veći dio populacije naroda ne može podržavati zlo u nekom razdoblju svoje povijesti. Ne treba tražiti dalje od Drugoga svjetskog rata. Uvijek je za pojedinca opasno kada se uzda u rješenje problema od strane ljudi koji imaju neku vrstu moći u društvu.

Tražiti najprije Kraljevstvo nebesko

Zasigurno, svi su svjetovni izbori važni i na njima se biraju ljudi i političke opcije koji mogu puno učiniti za dobro pojedinca, ali niti približno onoliko koliko pojedinac može učiniti sam za sebe i svoju obitelj bez obzira na vlast. Gospodin je zato zahtijevao da ljudi čine što se od njih traži, ali da se ne povode za primjerima lažnih vođa. Isus je ponudio rješenje i to rješenje funkcionira uvijek i bez obzira tko je na vlasti. Tražiti najprije kraljevstvo nebesko, a sve će se ostalo nadodati, i to je rješenje svih problema koji pritišću čovjeka. Isus nije obećao rješenje problema bez križa, a postoji golema razlika između naših križeva, koji su posljedice loših odluka, i križa Gospodinova koji nam on daje ili želi dati. Piše u Svetom pismu proroštvo proroka Jeremije: „Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom,… Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.“ (Jr, 17,5-7). Nazivamo li se vjernicima i želimo li slušati Gospodina, ne smijemo vjerovati niti očekivati da će neki ljudi kada dođu na poziciju u državnoj vlasti, gradu, općini ili poduzeću riješiti naše probleme. Zapravo, nitko neće riješiti naše probleme do kraja. Bog je po Jeremiji poručio da će blagoslov baštiniti samo čovjek koji se uzdaje u njega, a to znači da mir, radost, blagostanje, uspjeh u poslu, obitelj, zdravlje i sve drugo što je dobro dolazi čovjeku kada se čovjek nasloni na Boga. Ovo je istina za one koji žele vidjeti istinu.

Motivacija za poslom?

Prema nekim istraživanjima, u našoj domovini ima oko 48 % populacije radnika koji nemaju pozitivne oblike radne motivacije. Moram naglasiti da sam i osobno u nekim istraživanjima dobio gotovo iste rezultate. Ukratko, populacija ljudi koji nemaju pozitivne oblike motivacije za radom su osobe koje druge ljude krive za svoje neuspjehe i u drugima vide izvor svojih problema i barijere za ostvarenje životnih ciljeva i osobnog blagostanja. Nezadovoljstvo s poslom i radnim mjestom uglavnom se opravdava sa stanjem u društvu, nepravdama, zaposlenjima drugih preko veza, kriminalom, korupcijom itd. Međutim, često je ovo samo nastojanje da se opravda vlastito nečinjenje i izbjegavanje odgovornosti za rad i rezultate koji se od nas očekuju.

Poduzetnici koji pokreću svoje poslovne pothvate i razmišljaju na ovakav način na najboljem su putu prema padu. Zato mnogi danas zatvaraju svoja poduzeća, jer nisu sposobni preuzeti odgovornost i prilagoditi se, već je lakše druge kriviti za neznanje. Vjernici moraju imati na umu da Isus traži prilagodbu za kraljevstvo nebesko. Jednako tako, vjernici poduzetnici i radnici moraju shvatiti da Isus traži prilagodbu od njih za današnje vrijeme i doba tehnologije kako bi bili konkurentni, inače će ih preteći oni koji se nazivaju ateistima. Nije li sam Gospodin bio radnik koji je naporno radio i učio? Nije li i sveti Pavao slijedio isti put i svjedočio o radu govoreći: „Tko neće da radi, ne treba niti da jede“. Jakov apostol u svojoj poslanici naglašava: „Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema?“ (Jk, 2,14).

Poduzetnici i radnici u današnje vrijeme moraju prilagođavati svoj život i rad ne samo stvarima koje olakšavaju život, poput pametnih telefona, već moraju svladavati i nova znanja i tehnologije rada kako bi ostali konkurentni. Mnogi misle kako Crkva i Isus nemaju i ne mogu imati nikakve veze s novim tehnologijama rada i novim načinima razmišljanja o poslu. Međutim, opasno se varaju. Mnogi bi se poduzetnici koji su vjernici i koji zapošljavaju druge ljude ako smatraju da im je kriva vlast i država, mogli prepoznati u Jakovljevoj poslanici kao oni koji se mole, ali ništa ne čine da unaprijede poslovanje i koje pretječu oni koji ne ispovijedaju vjeru, ali djelima svjedoče rad. Božja su stvorenja dinamična i sve se širi i razvija, od Svemira do Kraljevstva nebeskoga. Zato se posao mora promatrati kroz dinamizam promjena na bolje, prema većem svjedočenju Boga, u radu, i kada vlada red i blagostanje, a ne kroz statičnost.

Uspjeh i vjera su povezani

Bog je pozvao svakog čovjeka osobno, na promjenu i život u istini i radu. Nitko od nas nema pravo upirati prstima u druge ljude i optuživati vlasti, stranke, župane, direktore i koga sve ne za naše neuspjehe i nezadovoljstva. Nitko i nikada neće biti radostan i ispunjen smislom života ako se ne suoči s istinom o sebi samome i ne krene najprije čistiti od sebe ili sebe izgrađivati za veće zadatke. Posla na sebi imamo toliko da nemamo vremena da vidimo probleme drugih. Poznajem mnogo uspješnih ljudi danas koji nemaju vremena pričati o krivnji drugih, jer su zaokupljeni stvaranjem i vršenjem nečega što je dobro. Predivno je biti u blizini ljudi koji stvaraju i koji su skromni i ponizni.

Upoznao sam mnogo uspješnih poduzetnika koji su jako ponizni i često kritični prema sebi, a za svoje neuspjehe odgovornost pripisuju isključivo sebi, ne drugima, i nemaju problem to izreći. Savjetujem mlade ljude koji planiraju pokrenuti neki posao ili preuzeti odgovoran posao da im je siguran put u uspjeh Isus Krist i ponašanje prema kojem će uvijek i za sve probleme koje budu imali najprije početi od sebe. Poduzetnici imaju takve okolnosti života da su na neki način prisiljeni vjerovati i poduzetništvo je područje gdje se Gospodin može proslaviti po mnogima koji su spremni slušati i biti ponizni te dopustiti da Bog planira. Mnogi poduzetnici svjedoče za Gospodina premda nisu praktični vjernici kada rad temelje na vrijednostima i pravednosti. Iskustvo mi dokazuje da se najlakše na evanđelje obrate poduzetnici i menadžeri koji nose veliku odgovornost i pritiske.

Potrebno je uistinu malo svjedočenja da se prepozna Krist u radu i ovi ljudi postaju svjedoci žive vjere, u čije poslovne organizacije sve više dolaze blagoslovi i po čijem svjedočenju dolaze plodovi vjere. Našoj domovini više od bilo kojega predsjedničkog kandidata trebaju poduzetnici koji će biti svjedoci vjere radnicima, a tada će vladajući političari postati neki od njih, jer će i čitavo društvo postati poduzetničko, pa će uvijek izabrati one koji svjedoče i stvaraju za istinu. Poduzetništvo od osnivanja tvrtke nadalje je toliko povezano s istinskom vjerom da nije moguće biti uspješan, a biti u sumnji. Vjera otklanja strahove i zahtijeva od poduzetnika mir i razlučivanje pravih odluka. Etika je uspješnim poduzetnicima više od bilo kojeg modela i metode. Etika je danas u suvremenom menadžmentu i poduzetništvu neizostavno poglavlje stručne literature. Znanost je dokazala da možeš biti istinski uspješan samo ako si etičan. Prevedeno na vjernički diskurs, uspješan možeš biti ako si istinski vjernik.

Vladimir Grebenar diplomirao je marketing menadžment i završio postdiplomski sveučilišni studij iz poduzetništva na ekonomskom fakultetu u Osijeku. Doktorirao je na Međunarodnom međusveučilišnom Interdisciplinarnom studiju Poduzetništvo i inovativnost pri Međunarodnom centru za poduzetničke studije (ICES, International Centre for Entrepreneurial Studies) između 5 sveučilišta u Europskoj uniji i Velikoj Britaniji (EFOS Osijek, University of Turku Finska, Durham University UK, University of Maribor Slovenija & University of Klagenfurt, Austrija). Posjeduje izbor u nastavno zvanje predavača za visoko obrazovanje od strane Matičnog povjerenstva za društvene znanosti Vijeća veleučilišta i visokih škola u RH pri MZOS. Ovlašteni je investicijski projektant (OIP) i tajnik Hrvatskog društva investicijskih projektanata (HDIP). 

Posjeduje višegodišnje iskustvo top menadžmenta i upravljanja velikim i složenim poslovnim organizacijama iz djelatnosti građevinske proizvodnje i trgovine. Vlasnik je i direktor konzultantskog poduzeća Holspico d.o.o. i posjeduje višegodišnje konzultantsko iskustvo. Predavač je predmeta iz područja marketinga, poduzetništva, računovodstva, strateškog i operativnog menadžmenta, trgovinskog poslovanja, poslovne komunikacije, obiteljskog poduzetništva, projektnog menadžmenta i upravljanja rizicima na stručnom studiju Europska poslovna škola (EBUS). 

Intrizična radoznalost učenja i spoznaje novih znanja najveći je hobi. Košarka, nogomet, plivanje i trčanje aktivnosti su koje život čine boljim. Najveći osobni uspjeh i najveće zadovoljstvo su zajedničko vrijeme provedeno sa obitelji, suprugom i šestero male djece.