Budi dio naše mreže

DUHOVNOST PODUZETNIŠTVA Društvena odgovornost za Krista

"Kada bi današnja Crkva sveobuhvatno i neustrašivo svjedočila izvanrednom vjerom, znamenjima i čudesima u Isusovo ime te poticala vjernike laike da se ugledaju u Isusove i apostolske primjere neustrašive vjere do krvi, kula bi se babilonska zvana neoliberalizam urušila sama od sebe poput jerihonskih zidina", poručuje dr. sc. Vladimir Grebenar, pred., univ. spec. oec. u tekstu objavljenom u Veritasu u rubrici "Duhovnost poduzetništva".

/ Vladimir Grebenar

Područje rada i poduzetništva danas je vrlo slabo evangelizirano i prepušteno sekulariziranim sveučilištima i različitim drugim ustanovama i učilištima da formiraju nove generacije poduzetnika, menadžera, radnika, političara, edukatora i drugih, prema nekoj vrsti građanske etike koja je snažno pod utjecajem eona svijeta. Kada sam prije nekoliko godina nakon obrane svoje disertacije poveo kratku molitvu zahvale za uspjeh za koji mi je Bog dao blagoslov, jedan član komisije mi je odmah prišao i prekorio da je sveučilište sekularna institucija. Nitko od članova te komisije nije sudjelovao u molitvi sa mnom, osim onih koje sam pozvao kao goste. Odgovorio sam toj uobraženoj osobi da sveučilište desetljećima nosi naziv po nadbiskupu Strossmayeru i tu je sva priča o sekularizmu prestala. Kada sam nekoliko dana prije objave ovog članka slušao predizborni skup na kojem je pred desetke tisuća ljudi govorio podpredsjednik SAD-a Mike Pence, koji je pozvao građane SAD-a da se svaki dan mole, čuo sam govor koji bolje proslavlja Gospodina od većine propovijedi koje sam čuo u svom životu. Nažalost, danas se u našem društvu općenito smatra prihvaćenom normom evangelizacije samo racionalni govor o Isusu Kristu i to po pod kompromisnim načelom „ne zamjeriti se nikome“.

Biti kršćanin u svijetu, bez ali

Većina vjernika živi paralelni život s Isusom. Primjerice, najveće gužve u trgovinama nedjeljom u vremenu poslije svete mise i nedjeljne propovjedi stvaraju vjernici koji nakon mise odlaze izravno u kupovinu i to pri punoj svijesti da se Crkva tome protivi, ali s ambona nema opomena. Vjerničkim uspjehom se općenito smatra kada osoba prihvati kakav takav sakramentalan život i tu gotovo da priča prestaje. Kao da Isus više ništa ne nudi i ne traži od nas i kao da niti mi ne trebamo više išta očekivati niti raditi na području kraljevstva Nebeskog. Moramo si postaviti pitanje je li takva evangelizacija, koja se svodi samo na blijedi govor o Kristu, dovoljna za promjenu društvenih procesa i izgradnju Kristova svjetskog poretka i rušenje Luciferova neobabilonskoga masonskog poretka? Neka svatko odgovori za sebe, a ja ću u svoje ime reći da je naša misija u društvu kada sebe nazivamo vjernicima i nasljedovateljima Isusa Krista snažan aktivizam za kraljevstvo Božje na koje nas potiče Duh Sveti.

Utjecaj klerika i vjernika laika, koji smatraju da je dovoljno biti duhovan i sakramentaliziran prema normi „necesse est“ (samo nužno) na izgradnju društvenih procesa, nije nikakav, a što se spoznaje kada se promatra što se događa u suvremenom svijetu i koliko je zlo ojačalo u vidu kvaziliberalnog progresivizma. Pričati blagoglagoljive priče o evanđelju, a nemati nikakvih djela za svjedočenje o izvanrednoj snazi Isusa Krista u vlastitom vjerničkom životu, licemjerje je samo po sebi, o kojemu je pisao apostol Jakov u svojoj poslanici ovako: „Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djela jalova?“ (Jak 2, 20). Prije dva milenija, ali i danas, postoji zabluda koje se drže mnogi vjernici, a to je „sola oratio“ – samo molitva. Sveti Pavao opominje kršćane koji zanemaruju rad riječima: „Tko neće da radi, neka i ne jede!“ (2 Sol 3, 10). Vjernički je život koji se svodi samo na molitve nabrajanja i liturgijski život i koji je bez djela koja svjedoče vjeru mlakost. Uistinu, mnogi zaboravljaju ili ne žele znati da su Krista Gospodina dali razapeti mlaki i svojeglavi vjernici, a ne nevjernici. Gospodin je o takvima rekao sljedeće: „… jer si mlak – ni vruć ni studen – izbacit ću te…“ (Otk 3, 16). Kršćani moraju znati da iskrivljenu sliku o Gospodinu i Crkvi u suvremenom svijetu nisu stvorili ateisti i agnostici, već mlaki vjernici koji su uokvirili Isusa onako kako njima odgovara, pa drugima ne bi dali vjerovati u živoga Krista koji čini čudesa i znamenja na svim područjima i u ovo naše vrijeme. Isus djeluje onako kako on hoće, a ne kako bismo mi htjeli! Štoviše, takvi vjernici potpunom pasivnošću u svijetu otvaraju širom vrata ateistima i agnosticima koji izgrađuju novi svjetski poredak bez Krista.

Neoliberalno poganstvo suvremenog svijeta

Neoliberalno poganstvo suvremenog svijeta je refleksija slabe vjere i blijedog nasljedovanja Krista Gospodina od strane mnogih koji se nazivaju kršćanima. Kada bi današnja Crkva sveobuhvatno i neustrašivo svjedočila izvanrednom vjerom, znamenjima i čudesima u Isusovo ime te poticala vjernike laike da se ugledaju u Isusove i apostolske primjere neustrašive vjere do krvi, kula bi se babilonska zvana neoliberalizam urušila sama od sebe poput jerihonskih zidina. Doživljavamo li mi uopće danas Isusove riječi kada je rekao: „Mislite li da sam došao donijeti na zemlju mir? Ne, kažem vam, nego razdor“ (Lk 12, 51). Nije li dalje zapisano: „Nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego… protiv zlih duhova…“ (Ef 6, 12). Prema tome, što još nije jasno? Velika bludnica babilonska zvana okultizam, kojoj se klanjaju mnogi vladari današnjice, može se srušiti samo duhovnim ratom. Poziva nas Gospodin u rat, a nikako i jedino na racionalni dijalog i toleranciju prema sekulariziranim svjetovnim vlastima koje imaju prema Crkvi i Kristu sve jači prezir. Čitam ovih dana kako jedan naš poznati političar razorenog braka, koji se zalaže za pravo na pobačaj, usvajanje djece od osoba koje prakticiraju sodomiju, legalizaciju droge i dr., agresivno poručuje Crkvi da se nema što miješati u izbore davanjem preporuka vjernicima da na izborima za sabor podrže one koji su se javno opredijelili za život i Krista. Dotični poganskog svjetonazora je u prvim redovima na nedjeljnoj svetoj misi i koristi Kristovu Crkvu za liberalni PR i zavođenje mlakih vjernika kako je moguće sjediti na dvije stolice, za pobačaje i sodomiju, i istovremeno vjeran Kristu. Crkva bi trebala takvima uskratiti ne samo primanje sakramenata, već ih smatrati poganima, koji svojom prisutnošću obeščašćuju svetu euharistiju i koji ne mogu sudjelovati na euharistijskim slavljima sve dok se javno ne odreknu sotonske ideologije i stavova.

Pravda i zaštita Krista i dostojanstva Crkve u sakramentima koji djeluju „ex opere operato“ zahtijeva od svih koji su javno napadali Crkvu, promovirali i provodili sotonizam u vidu liberalnih ideja, da se javno ispričaju onima koje su naveli na grijeh i sablazni, a tek tada pristupe osobnoj ispovijedi i vrate se u zajedništvo vjernika. Kršćani koji smatraju da vjerski život i politički život ili vjerski život i poduzetništvo ne treba miješati, već držati odvojenima, ne razumiju Kristovu poruku i daleko su od Isusa. Takvi kršćani uopće ne razumiju da je Isus Krist s bičem u ruci rastjerao licemjerne trgovce ispred svetog hrama, pred očima onih koji su iskrivili Mojsijev zakon zbog osobne koristi.

Nije li zapisano u psalmu: „Revnost me za tvoj Dom izjeda i poruge onih koji se rugaju tebi na me padoše“ (Ps 69, 10)? To za nas ima značiti da se borimo za pravdu i istinu tijelom i duhom suosjećajući sa Kristom i Crkvom svaku nepravdu, laž i klevetu. Mnogi se pitaju danas u slučaju bivše predsjednice koja je pokazala vulgarnost svima koji se bore za život od začeća, koja je predsjednica prava, ona koja se bori za život sa slikom začetog djeteta radi glasova vjernika ili ona koja se bori za smrt vulgarnošću zbog bluda i sebeljublja nevjernika? Odgovor je da su obje slike istinite i daju pravu istinu o političarima koji su od smrti predsjednika Tuđmana do danas na liderskim pozicijama naše domovine. Neautentični dvolični karakteri su lažni lideri i promicatelji kabalističkih ideja koje biraju i podržavaju mlaki kršćani. Takve je lako zavesti naslikavanjem pred kamerama u prvim redovima svetih misa i svetogrdnim blagovanjem Tijela Kristova, a iza leđa čitave Crkve ozakoniti sotonske ideologije poput Istambulske konvencije, sodomije, uskoro pedofilije i dr. i preko zakona i javnim novcem financirati grijeh, smrt, protuprirodan blud i druge opačine, za čije je kazne Dante opisao da se trpi najgore u devetom krugu pakla zbog izdaje naroda i Crkve.

Zajednički nazivnik otrovnih ideologija

Osobe koje imaju odgovornost za upravljanje nekom društvenom organizacijom, bilo da je riječ o javnim ustanovama, nacionalnoj ili lokalnoj vlasti, obrazovnim institucijama, velikim i malim privatnim poduzećima, sudovima i dr., imaju priliku svjedočiti Krista i provesti u djelo načela kraljevstva Nebeskog. Najveća borba između dobra i zla u svijetu vodi se za prevlast u strukturama koje vladaju nad ljudima. Koliko su samo zla u svijetu posijali komunizam, prije njega nacizam i fašizam, a danas liberalno poganstvo. Otrovne ideologije imaju ključna obilježja kao zajednička. Prvo, sve ideologije su nastale na okultizmu, spiritizmu i sotonizmu zajedno i napajaju se iz istoga duhovnog izvora zla. Drugo, sve ideologije u Kristu i Crkvi vide najvećeg neprijatelja za svoje ciljeve. Treće, sve ideologije javno promiču prolijevanje krvi, a posebno liberalno poganstvo, koje više od svih promovira prolijevanje krvi nerođene djece koja se ne mogu braniti prilikom ubojstva. Ne treba čuditi što su komunisti, nacisti i fašisti bili u početku saveznici dugi niz godina i što su se trajno koristili istim zločinačkim metodama u obračunu sa neistomišljenicima. Ne treba čuditi što su danas bivši zakleti boljševici najveći progresivni liberali i borci za lažna ljudska prava. Zlo uvijek lažnim svjetlom mijenja vanjsko obličje i zavodi u propast lijepim i uhu ugodnim idejama. Kršćani i oni koje se tako nazivaju moraju znati da imaju odgovornost pred Bogom za djela koja čine na ovome svijetu. Izbori i podrška političarima koji bez zadrške promiču smrt nerođenih ili lažnih kršćana političara koji su za „život, ali…“ zahtijeva odgovore pred Gospodinom koje će trebati pojasniti. Ne može se biti vjernik i birati smrt ili birati „ali…“!

Vladimir Grebenar diplomirao je marketing menadžment i završio postdiplomski sveučilišni studij iz poduzetništva na ekonomskom fakultetu u Osijeku. Doktorirao je na Međunarodnom međusveučilišnom Interdisciplinarnom studiju Poduzetništvo i inovativnost pri Međunarodnom centru za poduzetničke studije (ICES, International Centre for Entrepreneurial Studies) između 5 sveučilišta u Europskoj uniji i Velikoj Britaniji (EFOS Osijek, University of Turku Finska, Durham University UK, University of Maribor Slovenija & University of Klagenfurt, Austrija). Posjeduje izbor u nastavno zvanje predavača za visoko obrazovanje od strane Matičnog povjerenstva za društvene znanosti Vijeća veleučilišta i visokih škola u RH pri MZOS. Ovlašteni je investicijski projektant (OIP) i tajnik Hrvatskog društva investicijskih projektanata (HDIP).

Posjeduje višegodišnje iskustvo top menadžmenta i upravljanja velikim i složenim poslovnim organizacijama iz djelatnosti građevinske proizvodnje i trgovine. Vlasnik je i direktor konzultantskog poduzeća Holspico d.o.o. i posjeduje višegodišnje konzultantsko iskustvo. Predavač je predmeta iz područja marketinga, poduzetništva, računovodstva, strateškog i operativnog menadžmenta, trgovinskog poslovanja, poslovne komunikacije, obiteljskog poduzetništva, projektnog menadžmenta i upravljanja rizicima na stručnom studiju Europska poslovna škola (EBUS).

Intrizična radoznalost učenja i spoznaje novih znanja najveći je hobi. Košarka, nogomet, plivanje i trčanje aktivnosti su koje život čine boljim. Najveći osobni uspjeh i najveće zadovoljstvo su zajedničko vrijeme provedeno sa obitelji, suprugom i šestero male djece.

Ključne riječi:
duhovnost poduzetništva

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja