Lav XIV. potpisao je encikliku Magnifica humanitas na 135. obljetnicu objavljivanja jedne od najpoznatijih enciklika Rerum novarum Lava XIII.

Pomoću infografika analiziramo kako se upotreba tih važnih papinskih dokumenata razvijala između pontifikata te dvojice papa.

Od Benedikta XIV. (1740. – 1758.) pape su koristili format enciklike za objavljivanje tekstova učiteljstva o teološkim, crkvenim i društveno-političkim temama.

Riječ dolazi iz grčkog jezika (enkiklios), a znači kružni.

Zato se može prevesti kao okružnica ili okružno pismo.

Sveti Otac ju redovito upućuje biskupima, a preko njih kleru i ostalom vjernom narodu. Tako su enciklike dio papinskog učiteljstva. Ponekad sadrže upozorenja, a rjeđe osude. U svakom slučaju, njima se ne proglašavaju dogme.

Zapravo, donose analizu nauka, predlažu lijek i ističu izvanredne primjere poput Blažene Djevice Marije, ili, kao posljednja enciklike pape Franje, Presveto Srce Isusovo.

Rekorder je Lav XIII.

Lav XIII. je neprikosnoveni rekorder po broju objavljenih dokumenata.

Napisao je zapanjujućih 86 enciklika!

S 25 godina pontifikata na četvrtom je mjestu najdugovječnijih papa. Ispred njega su sv. Petar, bl. Pio IX. i sv. Ivan Pavao II.

Pio XII. i Pio XI. su pak na drugom i trećem mjestu po broju objavljenih enciklika u posljednjih 148 godina. Na posljednjem je mjestu bl. Ivan Pavao I. koji u 33-dnevnom pontifikatu nije objavio encikliku.

broj enciklika od Lava XIII. do Lava XIV.

Ako se broj enciklika rasporedi s obzirom na duljinu pontifikata, najproduktivniji papa je također Lav XIII. U prosjeku ih je objavio više od tri godišnje.

Samo 1888. objavio ih je čak osam!

Po toj statistici slijedi ga Pio XII. s više od dvije enciklike po godini pontifikata. Više od jedne godišnje u prosjeku su objavili još Pio XI., Benedikt XV. i Pio X.

Najrjeđe ih je objavljivao papa Franjo, a k tomu treba dodati i da mu je prvu uvelike pripremio prethodnik Benedikt XVI.

Vidljivo je da se intenzitet objavljivanja enciklika smanjio nakon Drugog vatikanskog sabora.

Od 221 enciklike objavljene od izbora Lava XIII. do danas, manje od 10 % ih je objavljeno nakon što je 1978. izabran Ivan Pavao II.

prosjek enciklika po godini od Lava XIII. do Lava XIV.

Od lokalnih do općih tema

Uzrok ovog pada prvenstveno je promjena formata papinskih dokumenata. Posljedično, u porastu je broj apostolskih pobudnica i apostolskih pisama, dokumenata koji imaju manju doktrinarnu težinu.

Primjerice, Lav XIII. i Pio XI. nisu objavili nijednu pobudnicu.

Njihovo je objavljivanje nakon Drugog vatikanskog sabora često vezano uz zasjedanje Biskupske sinode.

Primjetna je i promjena tema enciklika što je također povezano s manje frekventnim objavljivanjem.

Mnoge od njih pape su prije sabora upućivale Crkvama u pojedinim zemljama. Posljednjih desetljeća za tu su namjenu većinom upućivali pobudnice i pisma. Ti su formati isto tako korišteni povodom proslave obljetnica.

Osim enciklika upućenih mjesnim Crkvama (55) i prigodom obljetnica (31), glavna tema značajnog dijela su pobožnosti (28).

U 20. stoljeću su na upotrebu enciklika uvelike utjecale povijesne okolnosti.

Na temu politike, rata i mira tijekom i nakon dva svjetska rata usredotočeno ih je 25.

Tijekom pontifikata Ivana XXIII. i Pavla VI., Crkva je prošla aggiornamento (posadašnjenje), što se očitovalo u širokoj paleti tema enciklika.

O temama vezanim uz nauk, vjeru i filozofiju napisane su 23 enciklike, o socijalnom nauku 15, a u središtu njih 14 su moral, obitelj i društvo.

Rjeđe ali opširnije

Iako se učestalost objavljivanja smanjila, sadržaj je postao opširniji. Franjine su enciklike, primjerice, gotovo 10 puta duže od onih Lava XIII.

Najduža enciklika je Evangelium vitae s više od 45 tisuća riječi!

prosječan broj riječi u enciklikama od Lava XIII. do Lava XIV.

Objavio ju je Ivan Pavao II. 1995. godine u obranu nepovredivosti ljudskog života. Najkraća je enciklika Lava XIII. Quod votis iz 1902. s 348 riječi kojom je Austro-Ugarskoj Monarhiji dopušteno osnivanje papinskog sveučilišta.

Prva enciklika Lava XIV. na talijanskom jeziku ima 35 834 riječi.

Budući da su novije enciklike mnogo opširnije, povećao se i vremenski razmak od izbora do objavljivanja prve enciklike. Lav XIII., Pio X. i Benedikt XV. objavili su ih za samo dva mjeseca. Pavlu VI. je pak trebalo 14 mjeseci, a Lavu XIV. više od 13 mjeseci.