Budi dio naše mreže

Tko ga je "zarazio" vaterpolom, što je naučio u sportu, kako je bilo poznavati Dražena Petrovića, brinemo li dovoljno za zdravlje naše djece? Te i brojne druge teme otvorene su u razgovoru kojega je s dobrim duhom hrvatskoga sporta vodio urednik Dvoboja Hrvoje Josip Bišćan.

/ Hrvoje Josip Bišćan

Legenda hrvatskog i svjetskog vaterpola, olimpijski pobjednik, svjetski i europski prvak, osvajač brojnih trofeja s reprezentacijom i klubovima Dubravko Šimenc prisjetio se svojih početaka bavljenja sportom.

Za sve je ‘krivo’ društvo iz naselja koje se, čim bi napisali zadaće, nalazilo u parkiću na nogometu, graničaru, bicikliranju i najrazličitijim igrama.

“S obzirom da ja mama bila odbojkašica i plivački trener, a da se tata bavio rukometom i vaterpolom, nije čudno da sam počeo s njim odlaziti na bazen u Daničićevu i polako ulazio u vaterpolo. Ali moram reći da me nikada nije tjerao na to. S brojnim kolegama iz te, davne, 1979. i danas sam prijatelj i često se nalazimo, na što sam posebno ponosan”, dodao je Šimenc.

Teško je i pobrojati sve naslove i priznanja

Uz brojne sportske uspjehe – osvajanje zlatne i srebrne olimpijske medalje 1988. i 1996., osvajanje naslova svjetskog prvaka 1986. i 1991., osvajanje naslova prvaka Europe sa zagrebačkom Mladosti 1989. i 1990. te splitskim Jadranom 1992. godine, gost Dvoboja dvaput je nagrađen godišnjom Državnom nagradom za šport Franjo Bučar, odlikovan je i Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara, a bio je i nositelj hrvatske zastave na svečanosti otvaranja Olimpijskih igara u Ateni 2004. godine.

Dubravko Šimenc u akciji / Facebook

Iz bogatog sportskog iskustva, sport ga je najviše naučio prihvaćanju pobjeda i poraza.

“Igrao sam u momčadskom sportu i strašno je je važno naučiti i prihvatiti da ne možeš biti uspješan bez suigrača koji svakoga dana pliva uz tebe. Predivan je osjećaj kad osvojiš prvo mjesto, ali u Atlanti 1996. godine, kada smo svi vaterpolisti željeli osvojiti prvu zlatnu olimpijsku momčadsku medalju za Hrvatsku, dogodilo se da su Španjolci bili bolji od nas. Čast za osvajanje prve zlatne medalje tako je pripala hrvatskim rukometašima i silno mi je drago zbog njih, ali ostaje mali žal što to nije uspjelo nama.”

Priča o HAVK Mladost

“Hrvatsko akademsko sportsko društvo Mladost osnovano je prije više od sedamdeset godina, kako bi se zagrebački sveučilištarci na tom prostoru uz Savu mogli baviti sportom. Danas se studira po bolonjskom sustavu i vrlo je teško studirati i istovremeno se baviti vrhunskim sportom – ali može se”, potvrdio je Šimenc, ističući da su i on i njegovi suigrači u pravilu diplomirali.

Klub Šimencovog života je Mladost.

“U Mladosti je uvijek bilo vrhunskih liječnika, pravnika, ekonomista i drugih stručnjaka. Tada se slala jasna poruka da je dobro i potrebno baviti se sportom, ali i da je važno biti član akademske zajednice.” Zato je pohvalio nastojanja državnih vlasti da se sportašima nakon završetka karijere omogući nastavak školovanja.

Hrvatska reprezentacija / Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

Vaterpolo je prava timska igra

Na pitanje kako postići uigranost momčadi, odnosno je li dovoljno u momčadi imati najbolje svjetske igrače na svakoj poziciji da bi se osvajali naslovi, Šimenc je naglasio da je ključ uspjeha trener, odnosno izbornik.

Imao sam čast da me trenirao Ratko Rudić, jedan od najvećih trenera u povijesti svjetskog sporta, ne samo vaterpola.

Perica Bukić, Ivica Tucak, Ratko Rudić i Dubravko Šimenc/ Photo: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

“On nam je usadio odgovornost prema obavezama i nevjerojatne radne navike. Poticao nas je na čitanje knjiga, igranje šaha… Često nam je mijenjao cimere, čineći sve da se sve više osjećamo kao obitelj, u čemu je danas pravi primjer hrvatska nogometna reprezentacija koja s pravom koristi #family.”

Sjećanje na Dražena Petrovića

Šimenc se prisjetio i situacije nakon košarkaškog finala OI u Seulu, kojega je reprezentacija bivše države izgubila od Sovjetskog Saveza. “Rano ujutro, dan nakon poraza, u hotelskoj dvorani naišao sam na Dražena koji je nosio loptu u ruci. Na pitanje kamo ide, Dražen je mirno odgovorio: ‘Potpisao sam za Real Madrid, moram doći spreman. Idem sada zabiti tisuću koševa.’ Eto, to je bio Dražen. I s punom odgovornošću tvrdim, da je Dražen danas tu, da bi hrvatska košarka bila na puno drugačijem nivou nego što je danas.”

Emisiju u cijelosti poslušajte OVDJE.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja