Sveti papa Damaz (304. – 384.), bio je vrstan poznavatelj crkvene povijesti, pisac i pjesnik koji je prijevod Svetoga pisma s izvornih jezika na latinski povjerio svom tajniku i prijatelju – našemu sv. Jeronimu, tada jednom od najučenijih ljudi.

sv. Jeronim predaje Sveto pismo papi Damazu / Foto: Wikimedia Commons

Sv. Damaz bio je hispanskog podrijetla, ali je rođeni Rimljanin. Izabran je za papu 366. godine, naslijedivši papu Liberija. Odobrio je pjevanje psalama u dva kora, što je uveo sv. Ambrozije u Milanu. U liturgiju je uveo i korištenje hebrejskog izraza „aleluja“ [hvalite Gospodina].

Za svog pontifikata održao je tri sinode u Rimu na kojima se raspravljalo o obnovi vjerskoga života svećenika i Božjega naroda. U dogovoru s carem Teodozijem je 381. sazvao Prvi Carigradski sabor, drugi opći sabor u Crkvi.

Saborski su oci u Carigradu definirali božanstvo Duha Svetoga. Došlo je pritom do razlike u mišljenju između crkvenih predstavnika. Istočni crkveni predstavnici su razumijevali da Duh Sveti dolazi iz Oca preko Sina, a zapadni da Duh Sveti izlazi od Oca i Sina.

Velika je zasluga pape Damaza što je sv. Jeronimu povjerio prijevod Svetoga pisma na latinski te je tako nastala Vulgata, (još uvijek) službeni prijevod Svetog pisma na latinski.

Papa Damaz obogatio je liturgiju uvođenjem svetkovanja crkvene godine te je konačno odredio kanon biblijskih knjiga u Katoličkoj Crkvi, koji je potvrđen na Tridentskom saboru (1545. – 1565.) te vrijedi dan-danas.

Upravljao je Crkvom 18 godina pripremivši ju za oluje koje su došle u doba seobe naroda. Umro je 11. prosinca 384. godine kao priznàvalac koji je vjerno služio Kristu i Crkvi.