„Kako da odbijem svjedočiti? Kako sam mogao odbiti svjedočiti Boga – nakon svega što je učinio u mome životu – i vama na HKR-u”, rekao nam je početkom tjedna Mate Prskalo, izbornik ‘Vatrenih’ djevojaka.

Hrvatske nogometašice, naime, upravo ovih dana igraju još jednu utakmicu – i to protiv Italije – u skupini za Svjetsko nogometno prvenstvo koje će se 2023. igrati u Australiji i Novom Zelandu. U skupini su još nogometašice Švicarske, Rumunjske, Moldavije i Litve.

Kada te Gospodin jedanput pozove više ga ne puštaš

Odlazak Mate Prskala na 3. Mladi fest – u organizaciji Sisačke biskupije i Marijine legije iz Petrinje – prilika su za prisjećanje i na neke misli o obraćenju, i nevjerojatne trenutke, koje je naš izbornik izrekao i u programu Hrvatskog katoličkog radija.

„U mladosti te odvuče tristo stvari, sve nešto bitnije od Boga. Istina, živiš praktičnu vjeru. Iz obitelji si gdje su praktični vjernici, ali danas shvaćam da sam malo poznavao svoju vjeru. Tek kroz nekakve životne okolnosti Gospodin te dovede k sebi. On te pusti. Daje ti slobodu. Daje ti da biraš. Sve ti on dadne.”

Mate Prskalo na utakmici Hrvatska – Švicarska u Zaprešiću (Foto: Marko Prpić/PIXSELL)

„Međutim, u svemu tome tebe i prati i zovne kada dođe vrijeme, no ne kada bi ti to htio, nego doista kada On to hoće. Kad On odluči da je vrijeme za Njega, tako i za mene. Pozove te, a kada te jedanput pozove više ga ne puštaš”, prepričao je naš sugovornik, barem je pokušao, u malo rečenica jako puno godina u svojem odnosu s Isusom Kristom.

Isuse moj, što da ja radim? Kome da se javim? Trebam nekoga?! Trebam svećenika!

Koristeći njegov ‘teren’ – sportski vokabular – pitali smo i jedno, pokazalo se i u drugim ovakvim razgovorima, vrlo dobro pitanje:

‘Kakvu taktiku, odnosno, koju taktiku je Gospodin upotrijebio prema njemu da bi ga pridobio?’

„To je nevjerojatna taktika. Čovjek kad uđe u sport osjeća se moćnim i misli da može sve u životu napraviti sam. Tako sam i ja. S devet godina odeš od kuće. Sa 17 godina dođeš u Zagreb. Tu sam igrao u ‘Dinamu’ četiri godine.”

“Nisam postigao nikakvu karijeru, kao što su vrhunski nogometaši. Ostao sam igrati u nižerazrednim klubovima i tada jednostavno životne okolnosti učine da mi dijete oboli u osmoj godini života i ja to ne mogu prihvatiti.”

Započeo je životnu borbu u kojoj nije bilo izlaza.

„I u tom dijelu Gospodin ti pošalje signal: ‘Traži rješenje.’ Tako sam ja lutao i lutao, sve sam mislio da mogu napravit svojim snagama. Ulaziš u kredite, hoćeš djetetu pomoći, nemaš toga što nećeš pokušati učiniti.”

Odlazio je i u inozemstvo na liječenje, ali nije išlo, sve dok jednog dana nije zavapio:

„Isuse moj, što da ja radim? Kome da se javim? Trebam nekoga?! Trebam svećenika… I Gospodin me odvede u u Dubravu u Zagrebu kod hercegovačkih fratara u samostan. Iziđem s mise, gledam u Gospu (o.a. kip ispred ulaza) i kažem: ‘Gospe moja, što je? Što da uradim?’”

I pojavi se najednom svećenik koji prozbori: ‘Vi mene trebate…’

To samoinicijativno prilaženje fra Zorana Senjaka, bez daljnjega, Mate Prsakalo je doživio providonosno, jer sve je poslije krenulo ‘prema’ Bogu i ‘sa’ Bogom.

Započelo je sugovornikovo ono – kako se sam izrazio – ‘pravo obraćenje’, pravi dolazak Gospodina u njegov život, prihvaćanje Boga i svega onog što ti Bog daje na tom putu.

Gospe moja, to je takva milost da je to nevjerojatno

„Bog mi dade i otvori mi tu mogućnost da fra Zoran otvori i trasira put za mene i za moju obitelj”, rekao je izbornik nogometne A vrste za žene koji je, uz ostalo, govorio kako je nekim slijedom došlo i do njegovog ulaska u duhovnu obitelj Omnia Deo, zajednicu koju su utemeljili svećenik don Josip Radić i laikinja Jozefina Glasnović.

„Gospe moja, to je takva milost da je to nevjerojatno”, nastavio je u istome tonu Prskalo uz opasku da je prvi poticaj ovdje ipak dobio od svoga sina Marka koji je isto bio nogometaš, neko vrijeme i s profesionalnim ugovorom s NK ‘Osijekom’.

Marka su također životne okolnosti dovele Bogu, kaže HKR-ov gost.

„Čovjek traži svoje mjesto pod ovim suncem i traži uvijek nešto što misli da je za njega dobro, ali Bog čini ono sve što treba za tebe, za mene, za bilo koga. On ti daje tu ‘input’ i kaže: ‘Slušaj, nije to za tebe’ i On te dovede na na put kojim trebaš ići.”

Vratio se nakon ovog kraćeg uvoda – i na taj nezaboravni i presudni trenutak – jer ne može Mate Prskalo bez zahvale Bogu i hvale Bogu koju Mu svako malo kroz razgovor daje, osvjedočili smo se u to i sami u više navrata.

Dakle, sin Marko ga je jednom pozvao da dođe na zajednicu. Nije ništa znao o njoj, „ali ako me sin zove – to je moje dijete – idem, ne pitam ja ‘zašto’ i ‘zbog čega’, nego idem”.

Na tom prvom susretu u župnoj crkvi Sv. Jeronima u sjeni maksimirskog stadiona prvo ga je iznenadila prepuna crkva.

„Molilo se, slavilo se, klanjalo pred Presvetim i mi stojimo tako nakon svega u predvorju, sin mi prilazi te me hoće upoznati – ja ću reći – s ‘rodicom Jozefinom’, a sada ću vam reći i zašto:”

“Znači, nikada u životu ja tu ženu nisam vidio ni ona mene. To je bio prvi susret dvoje ljudi, ali mi krenemo u susret jedan drugom, zagrlimo se i kažemo: ‘Gdje si rode!’ Od tog dana do dana današnjeg, i zauvijek će ona biti ‘moja rodica'”, prepričao je u HKR-ovoj emisiji ‘Zašto vjerujem’ i ovaj ‘Božji intervent’ koji bježi ljudskim mjerilima, ali – srećom – ostaje duboko urezan u srce, dušu i buduće odluke.

„Od toga dana, kada sam upoznao ‘rodicu’ i Omnia Deo (Sve Bogu), krenuo sam svakog dana – a ne samo nedjeljom – na svetu misu i predao sam ‘Sve Bogu’. Sada mi je propustiti misu – gubitak – da se ne susretnem sa živim Isusom i da mu ne predam sve što imam na današnji dan.”

U istome je tonu nastavio: „Ne želim više misliti što će biti sutra, nego želim živjeti ovaj ‘sad’ trenutak; da se mogu dati, da mogu podnijeti. I primiti sve što sam dobio u svojoj zajednici Omnia deo: tu radost, milost, da ljubimo jedni druge, poštujemo i da se darujemo nesebično; da ne gledamo samo sebe i svoju sebičnost.”

„Ovo mi je otvorilo sve puteve i bilo gdje da se nađem s reprezentacijom ja prvo gledam gdje imam prvu crkvu, prvu misu”, prepričava dalje Prskalo, dodajući da po svome rasporedu sve prilagođava, bilo kakav da je, jer deset dana okupljanja na pripremama – nastavio je – to vam je ‘dril’. Nemate vremena za ništa.

Ako, dakle, izbornik zna da je sveta misa ujutro već u 6:00 ili 7:00, on ranije ustaje i odlazi na susret s ‘dijelom Neba već ovdje na Zemlji’, a ako, pak, mise nigdje nema onda ima svoju molitvu u svojoj sobi.

„Jednostavno, Bogu se posvetim i kažem: Bože, Ti vodi ovo; da se držim tvojih puteva i da ne tražim pobjedu – jer i onaj drugi, suparnice, želi isto pobijediti – nego da blagoslovi sve ljude koji će biti na tom nogometnom susretu; gledatelje, službene osobe, suparnice i moje djevojke.”

“Neka budemo primjer Božje ljubavi, a rezultat će već biti kakav bude”, prozborio je naš sugovornik i o toj vjerskoj strani svoga pogleda na sport i svoj vrlo odgovoran profesionalni angažman, a sve u emisiji ‘Zašto vjerujem’ u kojoj je također rekao:

Koliko se do sada puta uvjerio da je Božji plan bolji od njegovog plana? Zašto i u sitnicama sada vidi Gospodinovo darivanje? Kako prihvatiti sebe slabog? Smije li ne uzeti dar koji mu Gospodin daje? U kojim sve klubovima naše nogometašice igraju?

Kolika je radost Mati Prskalu biti ispred Presvetog Oltarskog sakramenta? Kada je vrijeme za Boga i zašto je milosno biti dio duhovne obitelji ‘Omnia Deo’?

Čitav razgovor poslušajte u nastavku, priložili smo ga: