Vjerujem zato jer imam osobno iskustvo vjere, osim onog klasičnog odgoja u obitelji i osim nekakvih drugih vanjskih naučenih stvari. To iskustvo je bilo nutarnje i ja bih se usudio čak reći 'mistično'. Bez toga mislim da vjera u Boga ne bi imala smisla, ističe povjesničar umjetnosti dr. Franko Ćorić, docent Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gost HKR-ove emisije 'Zašto vjerujem' koja se emitira u petak u 16.15.
Dr. Ćorić nam je svoje poimanje vjere približio sljedećim riječima: Ja vjeru shvaćam kao nešto što je druga strana našeg mozga.
Jedna strana je znanstvena, racionalna, ona s kojom poznaješ svijet samo svojim vlastitim očima, a druga je ono suprotno tome i ono što je, u biti, intuitivno i emotivno, daleko i neshvatljivo, a nekako opet to znamo. To je poput – usporedio je – benediktinskog ‘Ora et labora’ (Moli i radi).
„Meni se dogodilo zapravo osobno iskustvo vjere koje se zbilo u raznim iskustvima, ali meni najjače se dogodilo u Taizeu u Francuskoj u ljeto 2007. godine. Nakon toga sam kontemplativnu molitvu.”
Gospodin je bio vrlo lukav prema meni, putem načina kako mi se približio, nastavlja ovaj povjesničar umjetnosti, tumačeći nam: Ja koji sam osjetilno vizualni tip, poslao mi je vizualne poruke.
„Imao sam takva iskustva. Možda mi je sad malo preintimno ulaziti u njih, ali stoji. Bila je to vizija koncentričnih krugova koji su vatrenim bojama i izgledaju kao ‘crna rupa’. Na kraju sam to nešto i naslikao i dogodilo se da je ta moja slika malih dimenzija, igrom okolnosti, završila na zidu jedne kapelice. Jako mi je važna.”
Zapravo on je svi mi, pokašao je i ovim riječima približiti nam svoje shvaćanje Boga za emisiju ‘Zašto vjerujem’ Hrvatskog katoličkog radija.
„Svi mi smo dijelovi jednog velikog bića koje se u nama – sa svom svojom ljubavlju i željom i voljom – ostvaruje. I svi mi smo povezani. I svi mi imamo Boga u sebi. Pitanje je samo koliko mu se otvaramo, koliko mu dopušteno da dolazi u naš život i koliko mu dopuštamo da preko nas djeluje u ovome svijetu.
Dr. Franko Ćorić je u Hrvatskoj započeo s međunarodnim molitvenim projektom ‘Mater Fatima’ koji povezuje u datom trenutku kroz molitvu čitav svijet. Uključio se u projekt ove godine i HKR o čemu je Hrvatska katolička mreža bila izvjestila. No, otkud našem sugovorniku ljubav prema Fatimi? – upitali smo ga.
Portugalska kultura ga je jako privlačila. Svladao je s vremenom i jezik i upoznao postupno mnoge ljude koji su povezani s Portugalom. Prijatelj mu je iz tih krajeva, oženjen Hrvaticom i kum je njihovom sinu.
„I kad je moj pokojni otac izrazio želju posjetiti Lurd ili Fatimu, meni je bilo puno jednostavnije organizirati posjet Fatimi i zbog jezika i zbog kontakata.” Kaže da se tu zbilo mnogo neobičnih okolnosti i nekako”Gospa Fatimska je ušla u moj život”.
Poznanici Portugalci zamolili su ga da u Hrvatskoj proširi vijest o tom velikom molitvenom pothvatu ‘Mater Fatima’ – sat vremena zajedničke molitve krunice iz crkve u Fatimi za obraćenje i mir u svijetu. Prvi put kod nas to je bilo 4. travnja na 100. godišnjicu rođenja za nebo jednog od vidioca Gospe Fatimske. Molio se na 15 jezika; od japanskog do arapskog.
HKR-ova emisija ‘Zašto vjerujem’ sa sugovornikom dr. Frankom Ćurićem emitira se u programu našeg radija u petak, 10. svibnja, s pčetkom u 16.15.
Saznajte također: Kakav je idealni svećenik? Što ga vezuje uz salezijance i dominikance? Koliko je Blažena Djevica Marija, inače, prisutna u njegovom životu te koliko su mu, inače, važne molitvene pobožnosti?