U počecima Katoličke Crkve djeca su bila dobrodošla za euharistijskim stolom i bilo im je dopušteno sudjelovati u primanju pričesti. Uobičajena je bila praksa da novorođenčad primi prvu pričest, zajedno sa sakramentima krštenja i potvrde.
Međutim, s vremenom je Rimokatolička Crkva razdvojila tri sakramenta inicijacije, primjenjujući ih u različito vrijeme u životu vjernika. Većina istočnih crkava održavala je raniju tradiciju dopuštanja novorođenčadi primanje euharistije, prenosi portal Aleteia.
Do ranog 20. stoljeća, naglašavajući želju da oni koji primaju pričest “razumiju” barem onoliko koliko je ljudski moguće razumjeti to veliko otajstvo preobraženje kruha i vina u Isusovo tijelo i krv, Crkva je rezervirala pričest za mlade i odrasle. Mlađoj je djeci općenito bilo zabranjeno prilaziti oltaru.
Sveti papa Pio X. 1910. to je izmijenio svojim dekretom “Quam Singulari” kojim je odlučeno da djeca, koja su dosegnula “dob razuma” (odnosno koja imaju oko sedam godina) mogu primiti pričest. Pio X. objasnio je zašto je spustio dob za primanje euharistije, ukazujući na Evanđelje i na Isusovu želju da prigrli svu dječicu.
Evanđelja jasno pokazuju koliko je posebna bila ta ljubav prema djeci koju je Krist pokazivao dok je bio na zemlji. Uživao je biti među njima. Prigrlio bi ih i blagoslovio ih. Ne bi bio zadovoljan kada bi ih učenici otjerali pa ih je ozbiljno korio ovim riječima: “Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!” (Mt 19, 14).
Jasno je vidljivo koliko je On cijenio njihovu nevinost i otvorenu jednostavnost njihove duše kada je pozvao malo dijete k sebi i rekao učenicima: “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima” (Mt 18, 3-5).
Naglašavajući stvarnost dječje nevinosti i bliskosti s Bogom, Pio X. je napisao: “Činjenica da su se u prijašnjim vremenima preostale čestice Svetoga Tijela davale čak i dojenačkoj djeci, ukazuje na to da se sada od djece, koja su u radosnom stanju nevinosti i čistoće duše, ne treba zahtijevati izvanrednu pripremu. Oni, usred ovog vremena punog opasnosti i zavođenja, imaju posebnu potrebu za nebeskom hranom”.
Nadodao je i kako se nada da će se spuštanjem dobi za primanje prve pričesti “djeca u svojim ranijim godinama još prisnije sjediniti s Kristom, živjeti Njegov život i dobiti zaštitu od svake opasnosti”.
Djeca imaju posebno mjesto u Isusovom srcu, a nama su uzor u pouzdanju prema Nebeskom Ocu. Mala djeca su već, na neki način, ujedinjena s Bogom. Njih svijet nije pokvario te nisu kušana grijehom. Pio X. nadao se da će, dopuštajući primanje pričesti, djeca održati krsnu nevinost u svojim životima i kada odrastu ostati blizu Isusa. Stoga je njegova želja bila djeci pružiti što češće primanje pričesti kako bi bili sjedinjeni s Isusom i kako bi ih On mogao čuvati blizu svoga Srca.