Osvrnuvši s na aktualna pitanja u crkvi i podjele na “progresivne” i “tradicionalne” fra Vučković je rekao kako problemi u Crkvi nisu samo podjele između konzervativne i liberalne struje, nego  postoje različite mjesne crkve s različitim problemima i položajem u svijetu.

Tko smo mi? Tko je zapravo čovjek? Kako razumjeti nas same i odnos Boga prema nama? Je li nam danas dovoljno jedno univerzalno shvaćanje čovjeka? To su samo neka od gorućih pitanja koja se danas postavljaju. Fra Ante je istaknuo kako će se među pitanjima pripremljenima za sinodu zasigurno u jednom trenutku pojaviti i ova pitanja.

Sinoda koja će se uskoro dogoditi u Rimu je samo jedan od koraka prema onom što je papa htio postići, a to je da uvede sinodalni duh u Crkvu koji je jako važan. “Sinodalni duh shvaćamo kao jednu nutarnju potrebu u Crkvi da svatko može doći do riječi te da oni koji zauzimaju određeni položaj u hijerarhiji Crkve slušaju kako bi došlo do neke vrste komunikacije”, rekao je fra Vučković.

Sinodalni duh shvaćamo kao jednu nutarnju potrebu u Crkvi da svatko može doći do riječi te da oni koji zauzimaju određeni položaj u hijerarhiji Crkve slušaju kako bi došlo do neke vrste komunikacije.

Među mnogim pitanjima na koje je fra Ante odgovorio bilo je i pitanje utjecaja celibata na pad duhovnih zvanja. Fra Vučković je rekao kako danas postoji slika o svećenicima da oni nemaju iskustvo svakodnevnih problema “običnih” ljudi ili žive u svijetu u kojem su oni već riješeni. “Celibat je oblik života koji je za mnoge ljude kroz stoljeća bio iznimno važan oblik života i oni su upravo u tom obliku života pronalazili najbolji način za ostvarenje samih sebe, ali to nije za sve”, rekao je.

Fra Vučković je istaknuo kako mnogi svećenici koji žive kao svećenici, ipak velik dio svoje energije ulažu u borbu sa svime što život u celibatu podrazumijeva. Činjenica je da mnogi pronalaze teškoću u izboru između celibata i obiteljskog života jer žele oboje. Fra Vučković je rekao: “Celibat je važna odluka koja se tiče cijeloga života i vrlo intimnih dijelova ljudskoga života. Mislim da bi bilo puno bolje kad bi bio celibat bio slobodan; kada bi onaj koji želi živjeti u celibatu to mogao izabrati i kada bi ovi drugi koji žele imati obitelj, mogli živjeti kao obitelj.”

Mislim da bi bilo puno bolje kad bi bio celibat bio slobodan.

Istaknuo je kako u istočnim crkvama postoji takav način života, u početcima crkve imamo takav način života i kako ne misli da bi to bilo nemoguće i u Katoličkoj crkvi. Rekavši da ne želi suditi što bi bilo bolje, a što gore, istaknuo je da bi iz perspektive ljudske slobode bilo puno bolje kada bi celibat bio otvoren na slobodan izbor.

Dotaknuvši se pitanja pastoralne skrbi za rastavljene i mogućnosti pristupanju sakramentima rekao je kako cijela ta ljudska drama narušenog bračnog zajedništva i drama djece koja proizlaze iz takvih brakova traži jedan suptilan, oprezan i brižan pastoral. Različite su situacije različitih parova. “Ja znam za ljudsku patnju i za ljudske muke kada je riječ o sakramentima”, kazao je.

Papa Franjo je rekao da je potrebna pratnja. Konačni odgovor u neriješenim situacijama Sveti otac je sveo na nižu razinu. Pratitelj odnosno župnik iz blizine, uvida i spoznaja o situaciji, jasnoće, koristi i šteta donos odluku. To traži puno vremena, promišljanja i osluškivanja. Tako kompleksna pitanja ne bi se smjela svesti na puko pravo – imam li pravo na nešto ili nemam odnosno smijem li nešto ili ne smijem.

Sve dok ne znamo u kojem je problemu riječ, gubit ćemo vrijeme na simptome umjesto da se usredotočimo na izvor problema.

Fra Ante iznio je svoje iskustvo prema kojem današnjeg suvremenog čovjeka najčešće muče ljuski odnosi. “Tu leži sreća ili nesreća ljudi”, rekao je. Na odnose koje gradimo utječu naše traume koje iz djetinjstva, povrede koje nismo izliječili, neznanja kako izići na kraj s negativnim stranama… Naglasio je kako mi očekujemo da nam ti odnosi daju poticaj, snagu, ali tu se nalazi i najviše problema – od pitanja krivnje zbog nekih prošlih situacija do nejasnoća u čemu je zapravo problem. “Sve dok ne znamo u kojem je problemu riječ, gubit ćemo vrijeme na simptome umjesto da se usredotočimo na izvor problema”, poručio je.

Oni su neka vrsta pomoćnika Božje dobrote i ljudske dobrote.

Na kraju podcasta obratio se vjeroučiteljima rekavši da su se kroz odabir svog zvanja odlučili da će u živote mladih ljudi unositi dobrotu koja povezuje s Bogom. Fra Vučković potaknuo je sve vjeroučitelje da im prije ulaska u učionicu bljesne u svijesti njihov primarni zadatak – da Božju dobrotu unesu u živote djece i ljudi s kojima rade i da njihovoj dobroti pruže šansu u svijetu u kojem žive. “Oni su neka vrsta pomoćnika Božje dobrote i ljudske dobrote”, zaključio je.

Cijeli podcast pogledajte ovdje: