Dotične subote, u samostanu u Rue du Bac u Parizu, Katarina se probudila izmučena snažnim osjećajem koji joj nije dao mira: potrebom da ponovno vidi Presvetu Djevicu.

„Svojedobno je želja vidjeti Presvetu Djevicu proizlazila iz njezine nutrine i iz proživljene frustracije shvativši da je vidjela svetoga Vinka, da je vidjela Gospodina, ali da nije vidjela njegovu Majku. Ostvarenje svoga sna doživjela je kao dar, kao tankoćutnost Neba. Uslišana iznad svakoga očekivanja, djevojka nije mislila ponavljati svoju zamolbu. Ne bi na to niti pomišljala bez unutarnjega poticaja, bez spontane želje; no čežnja joj se snažno nameće istodobno s uvjerenjem da će biti uslišana: Mislila sam da će mi Ona podariti tu milost, a i želja je bila toliko snažna da sam bila uvjerena kako ću je ugledati u svoj Njezinoj ljepoti.“

sv. Katarina Labouré

„I stvarno, Katarina je prvi put bila pomalo razočarana što joj je Gospa došla s premalo raskoši, prvenstveno više kao Majka nego Kraljica, i kada izgovara tu bezazlenu formulu lijepa u svoj svojoj ljepoti, ona očekuje slavno, veličanstveno pojavljivanje, što očituje dostojanstvo i povlaštenost Blagoslovljene između svih stvorenja koja je rodila Nestvorenoga.“

Bernet opisuje kako je dan prolazio, no sv. Katarini činio se beskrajno dugim. Ipak, njezina želja se nije umanjivala niti je bila uslišana. U 17:30 vrijeme je za drugo razmatranje u kapeli. „Katarina je kleknula na svoje mjesto i udubila se predloženu meditaciju. Blaga polutama svetišta obasjana je svjetlom svijeća i svjetiljaka s oltara, ozračje je bilo povoljno za sabranost. Vladala je posvemašnja šutnja. I evo, s desne strane oltara, blizu slike svetoga Josipa obješene na tome mjestu na istoj razini oblikovao se lik. Pojavila se Presveta Djevica.“

„I evo, s desne strane oltara, blizu slike svetoga Josipa obješene na tome mjestu na istoj razini oblikovao se lik.“

Autorica piše kako neobična pojava uopće nije nalikovala ukazanju iz mjeseca srpnja, tijekom kojega se Gospa micala i dopuštala da je se dodiruje. Ovoga puta, pojava je podsjećala na lik, sliku, prema onome što je Katarinin ispovjednik o. M. Aladel zaključio iz povjerljivoga priopćenja vidjelice.

čudotvorna medaljica / Foto: HKM

„Gospa je uspravno stajala. Srednje je visine. Lice joj je neizrecivo lijepo i nije ga moguće uspoređivati sa zemaljskim; međutim nije kao lice posve mlade djevojke nego nalikuje odrasloj ženi, ozbiljno je, dostojanstveno i blistavo. Katarina, koja prvi put nije svraćala pozornost na Gospinu odjeću, sada je zapazila da je Ona odjevena u bijelu haljinu, ali izuzetno blistave bjeline, moglo bi se reći u haljinu satkanu od same svjetlosti. Blistava zora, reklo bi se. Svaki put kad bi je pitali sto to znači Katarina bi samo podsjetila na izlazak sunca po burgundskim poljanama, onaj sivi biser što odjednom zablista obojen u ružičasto. Je li ona svjesna da se time poziva na biblijske usporedbe koje Kristovu Majku nazivaju Jutarnjom Zvijezdom koja prethodi Suncu Pravde, Ženom iz Otkrivenja, odjevenu suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi kruna od dvanaest zvijezda? Možda i nije…“, piše Bernet.

Katarini se činilo da je Gospina čudesna haljina načinjena od svile, ali radi se o svili kakvu ni najsposobniji tkalci iz Lyona ne bi znali otkati.

„Što se tiče kroja, on je blizak Katarini: to je onaj nazvan djevičanskim upravo zato što je visoko uz vrat zatvoren i ni na koji način ne bi povrijedio čednost. Povrh svega je ogrtač kako je uobičajeno na kipovima, plave boje, u jednoj blistavoj nijansi s posrebrenim nitima.“

Povrh svega je ogrtač kako je uobičajeno na kipovima, plave boje, u jednoj blistavoj nijansi s posrebrenim nitima.

„I tradicionalni dugački veo, također blistavo bijel, brižljivo je pričvršćen tako da se kosa što pokriva čelo može spuštati ispod obrubljene povezne vrpce širine otprilike dva prsta.“

„Gospa ima raširene ruke, a otvoreni dlanovi naginju se prema zemlji u položaju darivanja i prihvaćanja, što je o. Aladela podsjećalo na ikonografiju Bezgrešnoga Začeća. Iz otvorenih ruku Presvete Djevice šire se u snopu bezbrojne zrake svjetla. Gledajući dublje, Katarina doista zaključuje da su Gospini prsti puni veličanstvenoga prstenja, ukrašenoga izvanrednim draguljima, i da iz tih dragulja izbija svjetlost. Unatoč tome neki su od njih ugašeni, bez sjaja, mrtvi i nekorisni.“

Unutarnji i vrlo raspoznatljiv glas odgovorio je na Katarinino neizgovoreno pitanje: „Te zrake simboliziraju milosti koje Marija pribavlja ljudima.“

Te zrake simboliziraju milosti koje Marija pribavlja ljudima.

Bernet piše kako je ovo objašnjenje došlo izravno od Djevice Marije: „Širim ih na osobe koje ih od mene zatraže.“

Foto: Marijine sestre čudotvorne medaljice

„Katarina shvaća da što god su dragulji blistaviji, to više svjedoče o intenzitetu žara kojim su milosti zatražene i po kojemu će ubuduće biti stostruko uslišane. Gospa je radosna zbog toga. Što se pak tiče ugašenih dragulja, Katarina rastužena shvaća da se odnose na značajna dobročinstva što bi ih Dįevica željela podariti čovječanstvu, ali ih nitko ne traži, osujećujući njezinu ljubav…“

„Gospine ruke su se skupile i u uzdignutom su položaju, osim ako su već od samoga početka upravo tako stajale. Sklonjena od zraka svjetlosti što je obasjavaju, Katarina raspoznaje zemaljsku kuglu na koju se, izgleda, usredotočuje kiša milosti. U svakom slučaju, vidjelica isto tako zaključuje da je Djevica u stajaćem položaju na hemisferi i da se zrake spuštaju na jednu određenu točku na zemlji. Unutarnji glas joj objašnjava da se radi o Francuskoj, prvorođenoj kćeri Crkve, odabranoj zemlji Presvete Djevice, kojoj iznova želi zajamčiti zaštitu unatoč uvredama tijekom Revolucije. O. Aladelu neće biti teško u tim riječima raspoznati odjek starodrevne tvrdnje: Regnum Galliae, Regnum Mariae; numquam perebit [Kraljevstvo Francuske Marijino je kraljevstvo; ono nikada neće propasti].“

O Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se k tebi utječemo!

„Katarina nije bila u stanju shvatiti nelagodu i zbunjenost koje će spopasti njezina ispovjednika dok mu bude govorila o dva prikaza kugle, jedne pod nogama, a druge u rukama te potom da će joj biti nemoguće objasniti kako se ta predodžba svijeta pojavila, a onda opet nestala, osim uz pomoć odsjaja nebeske svjetlosti… Unaokolo prikaze, raspoređeno u poluluku napisano je zlatnim slovima: O Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se k tebi utječemo!“, opisuje Bernet.

Zato što je bila isključena iz vanjskoga svijeta i svakoga poimanja vremena, uronjena u posvemašnju ljepotu, nepriopćivim osjećajima uzdignuta visoko iznad zemlje, Katarina nije mogla znati koliko je dugo promatrala ovo ukazanje.

Na njezinu mjestu stoji simbolika čudesne ljepote koja u mnogočemu nadilazi sposobnosti mlade novakinje.

Potom se Katarini pokazalo naličje slike: „Gospa više nije bila tu. Na njezinu mjestu stoji simbolika čudesne ljepote koja u mnogočemu nadilazi sposobnosti mlade novakinje.“

Čudotvorna medaljica / Foto: vojska-bezgresne.com

„U središtu, veliko slovo M, Marijin monogram, i iznad njega križ. Dolje ispod svakoga kraka slova Srce Isusovo i Bezgrešno Srce Marijino, jedno je okrunjeno trnjem, a drugo probodeno bolnim mačem, što je starac Šimun pred Jeruzalemskim hramom navijestio Spasiteljevoj Majci. A unaokolo, možda, dvanaest zvijezda.“

Katarina nije znala kako bi jednoznačno sažela to što vidi. No ono u što je bila sigurna jest da je medaljica nositeljica snažne kateheze, a njezina zadaća bila je priopćiti ju.

„Unutarnji je glas upućuje, povjeravajući joj napokon poslanje obećano u srpnju: Daj izraditi medaljicu prema tom uzorku. Sve osobe koje ju budu nosile primit će velike milosti noseći ju o vratu. Milosti će biti obilne onima koji je budu nosili s pouzdanjem.“

Sve osobe koje ju budu nosile primit će velike milosti noseći ju o vratu

„O. Aladel, veliki neprijatelj lakoumnosti i praznovjerja, bojeći se da će slabo poučeni kršćani u medaljici vidjeti samo sredstvo protiv uroka ili zlih očiju, neku vrstu srećke, požurit će se dati preporuku da se najmanje jedanput na dan izmoli zaziv napisan na naličju: O Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se k tebi utječemo!“

Bernet piše kako je Katarina još kratko vrijeme meditirala sliku koja je polako počela blijediti. „Sve to nije trajalo dulje od vremena predviđenoga za večernju molitvu, i nijedna od prisutnih sestara iz zajednice koje su klečale pokraj vidjelice nije primijetila što se događa.“

Nakon nadnaravnog iskustva Katarina je nevjerojatnom lakoćom jednostavno prešla iz jedne stvarnosti u drugu, i vratila se svojim svakodnevnim dužnostima.

Izvor: Anne Bernet, Skroviti život Katarine Labouré. Čudesna povijest čudotvorne medaljice, Veritas, Zagreb, 2016.