Povjerenje jest odnos među ljudima, to je odnos između Boga i ljudi. Ako je tvoja slika Boga negativna, zla, ako si naučio od Boga očekivati kaznu, pakao, zlo, odbacivanje, onda vjeruješ u krivog Boga. Ako vjeruješ da je svijet samo zao, onda ne vidiš svijet pravim očima i sebe ubijaš.

Ako govoriš da su ljudi zli, onda nemaš pravo, jer su ljudi zapravo itekako dobri. No, treba u ljudima pronaći tu dobrotu, vidjeti kako u dubini svakoga ima čežnja da ga voliš, da mu rekneš koju toplu riječ, da ga pohvališ.

Pakao je biti sam!

Povjerenje u ljude jest, dakle, snaga da možeš s ljudima živjeti u miru, sklapati saveze prijateljstva i mirno djelovati i uspijevati. No, povjerenje u ljude ujedno je čvrsto i veliko sredstvo da ljude mijenjaš. Vjeruješ li u dobro svoga bračnog druga, u svoje roditelje, u svoju djecu i u samom sebi ti ćeš, sigurno, vidjeti kako iz dana u dan postaješ sve snažniji, kako se u tebi razvijaju talenti, kako te ljudi cijene i vole i kako se tvoj život penje prema sve većem uspjehu i cilju.

Nepovjerenje u ljude udaljuje te od njih i čini te strašnim, ti se zatvaraš u sebe i u svoju kuću i ostaješ sam. Pakao je biti sam. Imaš li pouzdanje i povjerenje u ljude pod svaku cijenu i unatoč svemu zlu u ljudima, tada se otvaraš ljudima i tada oni vide da si im dobar, da im vjeruješ i oni se mijenjaju, ali tada i ti dobivaš prijatelje i ljude s kojima možeš surađivati na stotine načina, solidarizirati se s njima te će oni tebi pomagati i biti na tvojoj strani.

Čovjek sigurno uspijeva kad se oslanja na apsolutno dobrog Boga!

Čovjek najprije može ozdraviti kad vjeruje u dobro, kad govori zdravo i dobro, kad očekuje dobro i kad vjeruje u dobro u ljudima, u sebi, u okolini. Čovjek sigurno uspijeva i on uvijek ostaje dobar i zdrav kad govori dobro, misli dobro, kad vjeruje u dobro u ljudima i kad se oslanja na apsolutno dobrog Boga.

Izvor: Facebook stranica Tomislav Ivančić