Giovanni Battista Tomassi, dvadesettrogodišnji mladić iz Rima, sin upravitelja prinčeva Barberini 1903. godine osnovao je Talijansku uniju za prijevoz bolesnika u Lurd i međunarodna svetišta (UNITALSI).

Tomassi, rođen u Rimu 29. studenog 1880., bolovao je od akutnog i ireverzibilnog oblika artritisa te je u to vrijeme već gotovo deset godina bio u invalidskim kolicima. Boga je smatrao odgovornim za svoj tjelesni nedostatak te je, uz veliku fizičku patnju, još jače bio mučen duhom nesnošljivosti prema Crkvi i svemu vjerskom. Njegovu priču o odlasku u Lurd skrivenih namjera, iz kojega se vratio preobraćen i pogođen milosrđem volontera, donosi Gloria TV.

Zbog duhovnih muka koje je proživljavao, nezamislivo je bilo, da je na putu za Lurd u džepu imao krunicu

Saznavši za organizirano hodočašće u Lurd, Tomassi je odlučio poći, i to s vrlo jasnom namjerom: ako ne zadobije ozdravljenje, učinit će skandal, gestu senzacionalnog prkosa i blasfemije, samoubojstvom pod Gospinim kipom.

Krajem kolovoza 1903. Giovanni Battista Tomassi pun je gnjeva zbog bolesti koja mu zadaje veliku muku, hrani ga antiklerikalizam i, kako ga opisuje drugi sudionik, prof. Carlo Costantini koji je 1909. godine imenovan potpredsjednikom Udruge, mladić je mrkog pogleda: “Njegov pogled tako uznosit, rekao bih pun prijezira, udaljio ga je od onog prirodnog i dubokog suosjećanja koju svaka kršćanska duša ima prema nesretnima.”

Zbog duhovnih muka koje je proživljavao, nezamislivo je bilo, da je na putu za Lurd u džepu imao krunicu; umjesto toga, sa sobom je ponio pištolj kako bi izvršio svoju očajničku gestu.

“Gospa je pobijedila. Evo, ne treba mi više! Djevica je ozdravila moj duh”

Međutim dogodilo se da ga je, došavši do špilje u kojoj se svetoj Bernadici ukazala Gospa kao Bezgrešno Začeće, zadivila prisutnost volontera koji su pomagali bolesnicima ući u pećinu na molitvu. U tom trenutku u potpunosti je uvidio da je predanost i ljubav volontera davala utjehu, nadu i spokoj onima koji su u patnji.

Sljedećih dana hodočašća Tomassi je bio izgubljen, uznemiren, šutljiv i zamišljen. Nije zadobio čudo koje je tražio, nije proveo u djelo svoju zamisao samoubojstva, ali na lurdskom kolodvoru po povratku kući zatražio je razgovor s duhovnim voditeljem hodočašća biskupom Radinijem Tedeschijem rekavši: “Gospa je pobijedila. Evo, ne treba mi više! Djevica je ozdravila moj duh.” Zatim je dodao: “Ako je Lurd učinio dobro meni, dobro će učiniti i mnogim drugim bolesnicima.” Tako je biskupu i mladom svećeniku koji ga je pratio don Angelu Roncalliju, budućem papi Ivanu XXIII., očitovao ideju o osnivanju posebne udruge.

Po povratku u Rim Giovanni Battista Tomassi, slijedeći sugestije i savjete don Angela Roncallija, aktivno je radio na osnivanju udruge, no “iako zasluge za njezino osnivanje pripadaju Tomassiju i biskupu Tedeschiju, zasluge za njezinu mukotrpnu realizaciju dijelili su s nekolicinom ljudi koji su godinama davali sve od sebe s velikom velikodušnošću i inteligencijom.

Počeci Udruge nisu bili bez poteškoća, neizvjesnosti i neugodnosti, no uzmemo li u obzir brzinu kojom je utemeljena, mora se priznati da ju je nevidljiva ruka štitila i blagoslovila.” (iz biltena Unitalsi “Bratstvo”, 1993.)

Danas udruga broji 70.000 članova koji su svake godine instrument kojim Otajstvo donosi duhovni (a ponekad i fizički) preporod hodočasnika.