Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći. (Lk 12, 12)

Liturgija dana (17. listopada):

Prvo čitanje:
Ef 1,15-23

Krista postavi Glavom Crkvi, koja je Tijelo njegovo.

Braćo!
Otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu
i za ljubav prema svima svetima
ne prestajem zahvaljivati za vas
i sjećati vas se u svojim molitvama:
Bog Gospodina našega Isusa Krista,
Otac Slave,
dao vam Duha mudrosti i objave
kojom ćete ga spoznati;
prosvijetlio vam oči srca da upoznate
koje li nade u pozivu njegovu,
koje li bogate slave
u baštini njegovoj među svetima
i koje li prekomjerne veličine
u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo:
ona je primjerena
djelotvornosti sile i snage njegove
koju na djelu pokaza u Kristu,
kad ga uskrisi od mrtvih
i posjede sebi zdesna na nebesima
iznad svakog Vrhovništva i Vlasti
i Moći i Gospodstva
i svakog imena imenovana
ne samo na ovom svijetu, nego i u budućem.
Sve mu podloži pod noge,
a njega postavi — nad svime — Glavom Crkvi,
koja je Tijelo njegovo,
punina Onoga koji sve u svima ispunja.

Psalam:
 8,2-3a.4-7

Sinu si svome dao vlast nad djelima ruku svojih.
Gospodine, Bože nas,
divno li je ime tvoje po svoj zemlji,
veličanstvom nebo natkriljuješ!
U ustima djece i dojenčadi
hvalu si pripravio.

Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde što ih učvrsti —
pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji, te ga pohađaš?

Ti ga učini malo manjim od anđela,
slavom i čašću njega ovjenča.
Vlast mu dade nad djelima ruku svojih
njemu pod noge sve podloži.

Evanđelje:
Lk 12,8-12

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim. A tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim.«
»I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti.«
»Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći! Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Josip Bulat, ravnatelj Katoličke opće gimnazije u Popovači i župnik u župi Ludina:

Križ je danas jedan o najprepoznatljivijih znakova kršćana. Mnogi od nas nose ga oko vrata. Ja sam još živio u vremenu kojega se sjećam kada si pred nekim ljudima taj križ trebao sakriti, a pred nekima si ga mogao otkriti i pokazati. Zato molim dragog Boga da se takvo vrijeme više nikada ne vrati.

Danas možemo slobodno govoriti o svojoj vjeri i javno je živjeti. Ipak, i sada postoje pritisci zbog kojih čovjek može doći u napast da svoju vjeru prešuti ili potisne na rub. Zato Isusove riječi ostaju važne – tko ga prizna pred ljudima, i on će ga priznati pred anđelima Božjim. Tako da su Isusovi učenici uvijek na jednoj kušnji.

Ali, kušnje također mogu postati prilika kako bismo vidjeli na koga smo zapravo oslonjeni – na Duha Svetoga ili na svoje sustave osiguranja.

Jesmo li tada kršćani oportunisti ili smo autentični.

No vjera se ne svjedoči samo u situacijama kada dođemo kako kaže Evanđelje pred poglavarstva i vlasti. Ona se živi u svakodnevnici i kršćanima treba biti habitus – stanje. Zanimljivo je da se redovničko odijelo naziva habit. Dakle, vjera nam treba biti poput onoga što odijevamo i treba se na nama vidjeti bez da kažemo ijednu riječ.

Evanđelje nas upozorava da ne budemo prigodni kršćani koji će Krista svjedočiti po potrebi, koji će vaditi ili skrivati križ po potrebi; sve one u duhovnom staležu upozorava da ne stavljaju i ne miču svećenički kolar po potrebi ili da pak ne odijevaju ili skidaju habit po potrebi. Trebali bismo biti ono što jesmo bilo to zgodno ili nezgodno. Jer doći će čas kada će nas Isus priznati svojima ili će reći da nas ne poznaje.

Današnje Evanđelje donosi također rečenicu koja govori o huli na Duha Svetoga koja se jedina neće oprostiti. Osobno nisam nikada čuo da netko izravno huli na Duha Svetoga ili da izgovara ružne riječi na njega. No Isus ne govori ovdje zapravo o takvoj huli. Postoji drugi način hule na Duha Svetoga, a to je neprihvaćanje oprosta od Boga i misao da Bog neki grijeh ne može oprostiti. Onaj koji kaže da Bog neki grijeh ne može oprostiti stavlja zapravo sebe iznad Boga.

Nedavno smo u 26. nedjelji kroz godinu slušali ovu zbornu molitvu:

Bože, ti svoju svemoć očituješ najviše praštanjem i milosrđem.

Govoreći da Bog nešto ne može oprostiti, Bogu zapravo oduzimamo njegovu svemoć i indirektno kažemo da ipak postoji netko iznad njega.

Božja Riječ nadalje potiče nas da budemo prepušteni vodstvu Duha Svetoga i to naročito u trenucima kada se nalazimo pred onima koji nas žele suditi i osuditi zato što smo Kristovi.

Mi danas živimo u vremenu kada se sve mora znati unaprijed. Škole i ustanove imaju godišnje planove rada, televizija i radio imaju svoj program sa točnom satnicom, sve nekako ima svoj red, i to je po sebi dobro. No trebamo biti svjesni da Duh Sveti iako je Duh reda, On puše gdje hoće i kada hoće. Koliko puta u životu poželimo znati unaprijed što ćemo reći? Prije važnog razgovora, susreta, teškog pitanja… U glavi si slažemo rečenice i pokušavamo pronaći pravi odgovor.

Ponekad čak i nakon razgovora razmišljamo: „Zašto mu nisam rekao ovo? Zašto se nisam bolje izrazio?“ A Isus danas govori nešto sasvim drugo. Ne kaže da sve moramo unaprijed znati i za sve imati savršen odgovor.

Kaže: „Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći.“

To znači da Isusov učenik treba imati otvoreno srce. Uvijek je važnije dopustiti Bogu da kroz nas kaže ono što treba biti rečeno.

Zato, Gospodine, kada dođe taj čas, ne dopusti da se odijelim o tebe, ne dopusti da te zatajim; daj mi da se ne oslonim samo na svoje riječi i svoje sposobnosti.

Daj mi svoga Duha da znam kada govoriti, što govoriti i da poput tebe znam šutjeti, a time zapravo reći sve.