Sv. Ignacije Antiohijski rođen je polovicom I. stoljeća u Siriji, a umro je 20. prosinca 107. godine. Rimski martirologij spominje njegov rođendan za Nebo 20. prosinca. Duhovni je velikan i spomendan mu se slavi u cijeloj Crkvi 17. listopada. Zbog svoje vjere bačen je pred dva lava, koja su ga rastrgala, u rimskom Koloseumu i tako je postao mučenik Kristov.

Ubrajamo ga u najdivnije likove prve Crkve. Nazivamo ga apostolskim ocem zato što je nakon apostola izgrađivao i utvrđivao temelje Crkve.

Sv. Ignacije Antiohijski postao je trećim biskupom u Antiohiji, nakon sv. Petra i Evodija. Antiohija je bila jedna od glavnih središta kršćanskog Istoka. Kao biskup Ignacije se morao neprestano boriti protiv gnostika, koji su širili svoje dualističke zablude. Bio je gorljivi propovjednik koji je oduševljavao ljude za kršćansku vjeru.

U vrijeme progona cara Trajana optužili su ga da je kršćanin tako da je podvrgnut mučenjima i osuđen je da bude u Rimu bačen pred zvjeri. Svezan je u okove i u pratnji desetorice čuvara, koji nisu bili dobri prema njemu, putovao je kopnom i morem u Rim na izvršenje kazne. Dok su ga kao sužnja vodili u Rim, prolazeći uz obalu Male Azije, kršćani mjesnih crkava su ga dolazili pozdravljati.

Tako svezan na brzinu je napisao sedam pisama, od kojih je jedno pismo upućeno mladom biskupu Polikarpu u Smirni, te Crkvama u Smirni, Efezu, Filadelfiji (lidijskoj), Magneziju, Trallesu i Rimljanima. 

Iz tih pisama prosijava toplina čovjeka, biskupa, mučenika, koji se sav predao Kristu. U njima izražava svoju spremnost dati život za Krista. Ta su pisma prvorazredna duhovna literatura koja mogu mnoga srca ljudi prosvijetliti, zagrijati i zapaliti te voditi Kristu Isusu. Iz tih pisama može se bolje upoznati organizacija i djelovanje u pojedninim crkvama.

Za njega poznati patrolog o. Hagemayer tvrdi da je bio praslika pravoga biskupa u kom se očituje dobri pastir, koji daje život za svoje stado, čuva ga i s velikom ljubavlju brine o njemu. A o njegovim pismima piše da i danas imaju veliku vrijednost jer veoma jasno i snažno imaju veliko značenje biskupske službe. Ignacije je imao uzvišen pojam o biskupu, o čemu svjedoče njegova pisma, osobito ono Efežanima, u kojem piše:

„U biskupu, bez svake sumnje, moramo gledati samoga Gospodina.“ Zajedništvo s biskupom najviše se očituje u molitvi i slavljenju Euharistije. 

Sv. Ignacije Antiohijski kaže:

Ne budimo neosjetljivi na Kristovu dobrotu. Kad bi on postupao kako mi postupamo, ne bi nas više bilo. Zbog toga, kad smo već postali njegovi učenici, naučimo se živjeti kako traži kršćanstvo. Tko se drugim imenom naziva osim ovoga, taj nije Božji. Odbacite dakle slabi kvasac, zastario i kiseo, i promijenite se u novi kvasac koji je Isus Krist. Neka vam on bude sol života, da se tko među vama ne pokvari, jer će vas suditi po mirisu.