Zlatomisnik vlč. Josip Ban, župnik Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Orehovici predvodio je, u srijedu, 23. srpnja, misno slavlje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu. Koncelebrirao je mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetišta i novoimenovani župni vikar u Svetištu mladomisnik vlč. Ivan Iviček.

Zlatomisnik je okupljenima posvjedočio prisutnost Boga u svom životu, od djetinjstva do velikog svećeničkog jubileja.

Braća glazbenici JNA

„Rođen sam 27. travnja 1951. godine u Hrvatskom Zagorju, Župa Zajezda od roditelja Petra i Amalije kao dvanaesto dijete od oca. Prva mu je žena Marija umrla, a i šestero djece prije Drugog svjetskog rata. Moji su roditelji bili izvrsni ljudi i vjernici.“

„Dva brata su postali vojni glazbenici, a i jedna sestra je radila kao tajnica u Domu JNA u Rijeci. Razumljivo da su bili članovi Saveza komunista, te su se kao takvi usprotivili kada sam odlučio poći u Dječačko sjemenište na zagrebačkoj Šalati, a osobito žestoko kad sam pošao na bogosloviju i tako se pripremao za svećenika. Kao braća smo se uistinu voljeli, ali zbog komunističke ideologije smo se neprestano svađali.“

„Kroz te prepirke sam brusio svoju odluku da li da krenem putem svećeništva. Inače, u mojoj župi su tada bila sedmorica u sjemeništu, a na kraju sam samo ja postao svećenik.“

Jesam li prikladan za svećenika?

„Kad sam prije ređenja za đakona trebao donijeti konačnu odluku, bilo mi je veoma teško, jer sam se dvoumio, da li ima smisla biti svećenik, te hoću li moći biti dobar svećenik. Shvatio sam tada da nema ničeg vrjednijeg ni plemenitijeg od onoga što nam daje Gospodin Isus. Gospodin me je krijepio u svećeničkom djelovanju, te više nikad nisam dvoumio ni sumnjao o tom najizvrsnijem pozivu.“

Duhovnik Novog Zagreba

„Već kao bogoslov, a onda i pet godina kao kapelan služio sam u zagrebačkim naseljima Utrine i Zapruđe, gdje smo župnik Matija Stepinac i ja stanovali u jednosobnom stanu, a na drugoj strani hodnika bio je stan od 54 m2 gdje je bila naša crkva sv. Ivana apostola i evanđelista.“

Unatoč komunističkim pritiscima bili su to divni dani vjerničkog zajedništva.

„Jedne godine smo u tom prostoru pripremali preko 180 prvopričesnika. Unatoč komunističkim pritiscim bili su to divni dani vjerničkog zajedništva, srdačnih druženja, a osobito su dirljive bile mnoge katehetske priprave za mlade, ali i odrasle koji su željeli primiti sakramente, ili studente kojima je bilo posebno važno da temeljitije upoznaju našu vjeru.“

„Ništa nije moglo spriječiti milost Božju koja je i tada dopirala do srdaca mnogih. Postali smo poznati po Europi. Švedska televizija došla je snimati tu čudnovatu crkvu u deveterokatnici, gdje je više vjernika bilo na hodniku i stubištu nego u samoj crkvi.“

Veseli župnik Žalosne Gospe

„Prvo župničko služenje snašlo me u Španskom gdje se većinu dotadašnjih kuća rušilo radi izgradnje novog naselja. Starosjedioci su se morali iseljavati, a u zgrade su sa svih strana dolazili novi stanovnici. Okupljanje nove župne zajednice, a onda ishođenje građevinske dozvole i gradnja nove crkve na vrlo skučenom prostoru bili su izazovi od s kojima sam se nosio od 1980. do 1987. godine.“

Milost Božja nije dopuštala odustajanje.

„Zapreke su se javljale sa svih strana. Npr. nije bilo ni građevinskog materijala. Po cijelom sam zapadnom dijelu grada tražio cement i uspio naći tri vreće koje sam prevozio svojim fićekom.“

„Ali milost Božja nije dopuštala odustajanje. Polako, ali ustrajno formirala se i zajednica vjernika, od kojih su mnogi, osobito mladi, bili veoma aktivni. Među ostalima, bio je aktivan i divan nezaboravni suradnik akademik Božidar Finka. Župa je posvećena Žalosnoj Gospi, a mene su zvali: ‘Veseli župnik Žalosne Gospe’.“

Župnik među svojim župljanima

„U Župi Pušća 12 godina je proteklo brzo. Gotovo da nije bilo krstitki na kojima ne bih uz gitaru sudjelovao u radosnoj proslavi novih krštenika, a pogotovo svadbi na kojima sam nastojao kroz pjesmu činiti ih sretnima i tako hrabrio mladence za njihov zajednički budući život. Slično kao što je Gospodin dobrim vinom posvjedočio neizmjernu Božju moć i ljubav, da spasi i ohrabri mladence u Kani za kušnje i teškoće života. Posebno su divni bili susreti po obiteljima, a nezaboravni oni u Mariji Magdaleni, gdje žive posebno složni i plemeniti ljudi.“

Rado se prisjetio pastoralnog djelovanja u Krapini i župničke službe u Stubičkim Toplicama.

To nije posao, koji sam obavio, pa gotovo. S time se živi, pa i spava, ali i sanja!

„Evo, koliko predivnih prilika da svećenik donoseći Radosnu vijest drugima i sam napreduje u svakom pogledu. Svećenički poziv je svestran, zahtjevan, ali i odgovoran. To nije posao,
koji sam obavio, pa gotovo. S time se živi, pa i spava, ali i sanja.“

„Svećenik je pozvan da bude propovjednik, govornik, umjetnik, graditelj, psiholog, liječnik, tješitelj, sudac, mirotvorac, pomiritelj, projektant, pisac, urednik, pjevač, zabavljač, zemljoradnik, osobito vinogradar“, dodao je.

Poziv vjernima!

„Zato, dragi mladi, nemojte se dvoumiti prihvatiti taj poziv, ako, bilo kako, osjetite da Vas Gospodin zove. U tom zvanju mladi čovjek ima najviše prilika da se kao čovjek ostvari u svemu što je dobro, što je najizvrsnije. Jer nema ničeg boljeg nego ostvariti u svom životu ljubav – kako prema Bogu, tako i prema ljudima s kojima živimo, prema ljudima Hrvatima i svima koji žive u ovoj našoj lijepoj domovini“, objasnio je vlč. Josip.

Ako vas Gospodin zove – nemojte se dvoumiti!

„A svi vi, dragi vjernici, molite za svećenike, kao i one koji osjećaju u sebi duhovni poziv. Jer od presudne je važnosti da bude što više dobrih i svetih svećenika kao i redovnika i redovnica. Neka nas milost Božja, zagovor sv. Josipa i blaženog Alojzija Stepinca prati“, poručio je zlatomisnik.