Papa je 12. travnja 1997. konačno dočekao susret s napaćenim narodom Bosne i Hercegovine kojega je kanio pohoditi još na Malu Gospu 1994., ali mu to tada ljudski moćnici nisu dopustili iako je sve bilo spremno za njegov dolazak, piše Katolički tjednik. 

Dočekali su ga tadašnji apostolski nuncij u BiH mons. Francesco Monterisi te vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić, te dvojica od trojice tadašnjih članova Predsjedništva BiH: Alija Izetbegović i Krešimir Zubak.

Želim zagrliti sve stanovnike ove toliko napaćene zemlje, navlastito one koji su prerano izgubili koju dragu osobu, one koji na svojemu tijelu nose biljege rata i one koji su tijekom ovih dugih godina nasilja bili prisiljeni napustiti svoje domove.

Nakon što je učinio dirljivo gestu poljubivši bosansko-hercegovačku zemlju te tako blagoslovio sve njezine ljude Papa je u svom pozdravnom govoru u zračnoj luci izrazio svoju radost riječima: „Moja prva misao u ovome trenutku u kojemu mi je dano zakoračiti na bosansko-hercegovačko tlo leti k Bogu koji je danas uslišio moju dugo gajenu želju da se ostvari ovo hodočašće. Evo me napokon ovdje s vama te vas sada mogu osobno vidjeti licem u lice i s vama razgovarati, pošto sam prije s vama zajedno tijekom tužnoga vremena nedavnoga sukoba iz daleka bolno proživljavao vaše patnje. Želim zagrliti sve stanovnike ove toliko napaćene zemlje, navlastito one koji su prerano izgubili koju dragu osobu, one koji na svojemu tijelu nose biljege rata i one koji su tijekom ovih dugih godina nasilja bili prisiljeni napustiti svoje domove.“

Nakon dobrodošlice, Papa se zaputio prema sarajevskoj katedrali, gdje je zajedno sa svećenicima i redovnicima izmolio molitvu Večernje. Osim prigodne homilije koju je uputio članovima duhovnog staleža kao trajni spomen veze Ivana Pavla II. i Bosne i Hercegovine ostat će Svjetlo mira koje je on predao kardinalu Puljiću, a koje se i danas nazali u katedrali Srca Isusova.

Metoda koje se valja strogo pridržavati u rješavanju teškoća koje se pojavljuju u mučnome hodu jest dijalog prožet slušanjem drugoga i uzajamnim poštovanjem.

Drugi dan, 13. travnja 1997., apostolskog pohoda Ivana Pavla II. BiH bio je u znaku susreta s državnicima, koje je susreo u Zemaljskom muzeju u jutarnjim satima. „U ovim su se krajevima stoljećima susretali, a nerijetko i sukobljavali, Istok i Zapad. Ovdje se već dugo vremena, isto kao i danas, provjeravala mogućnost suživota različitih kultura, koje su, svaka na svoj način obogatile vrijednostima ovaj kraj (…) Metoda koje se valja strogo pridržavati u rješavanju teškoća koje se pojavljuju u mučnome hodu jest dijalog prožet slušanjem drugoga i uzajamnim poštovanjem“, poručio je tada političkoj eliti Ivan Pavao II.

POHOD PAPE SV. IVANA PAVLA II. BIH, 12. I 13. TRAVNJA 1997. FOTO: PORTAL KATOLIČKOG TJEDNIKA NEDJELJA

Ipak, kod svih katolika u BiH u trajnom sjećanju će ostati nezaboravna misa koju je Papa predslavio na prepunom stadionu Koševo, gdje je prema procjenama bilo oko 50 000 vjernika. Osim snažnih poruka Svetog Oca poput one: „Zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika. Ovu vam je istinu danas došao ponoviti Petrov nasljednik, koji je napokon stigao među vas (…) Riječ kojom vas srdačno pozdravljam jest riječ samoga Krista, koju je poslije uskrsnuća upravio svojim učenicima: ‘Mir vama’. Mir vama, muževi i žene Sarajeva! Mir vama, stanovnici Bosne i Hercegovine! Mir vama, braćo i sestre, ove drage zemlje!“, u sjećanju onih koji su taj dan bili prisutni na misi zasigurno će ostati i vremenske (ne)prilike jer su se toga dana u Sarajevu smijenila sva četiri godišnja doba. Uz kišu, snijeg, snažan vjetar probijalo se i sunce koje je na kraju prevladalo.

Koliko sam puta prošlih godina smatrao potrebnim zajamčiti vam: ‘Niste napušteni. S vama smo. Bit ćemo s vama sve više.’

U poslijepodnevnim satima Sveti Otac je poslije susreta s biskupima Biskupske konferencije BiH susreo i predstavnike ostalih Crkava i vjerskih zajednica u Sarajevu, a dodijelio je Međunarodnu nagradu Ivan XXIII.

Na završnoj ceremoniji u sarajevskoj zračnoj luci Papa je još jednom ponovio ono što je tijekom ratnih godina učestalo znao poručivati, a to je da narod BiH u Svetom Ocu ima prijatelja te da nije sam. „Koliko sam puta prošlih godina smatrao potrebnim zajamčiti vam: ‘Niste napušteni. S vama smo. Bit ćemo s vama sve više.’ Cijela je Crkva uz vas u teškome hodu gradnje nove civilizacije, civilizacije ljubavi. A sada vam, prije samoga polaska želim poručiti: ‘U duhu ostajem s vama. Ostajem u duhu s vašim obiteljima i vašim zajednicama“, istaknuo je tada Ivan Pavao II.