U nekim situacijama dogodi se da molitvu doživljavamo kao napor i uopće se ne osjećamo raspoloženi za razgovor s Bogom. U takvim situacijama pomoglo bi kada bismo se stavili u Božju prisutnost i iskreno razgovarali o svojim osjećajima. Jedna je studentica upitala svetog Josemaríju Escrivu što da kaže prijateljima koji joj kažu da treba raditi samo ono za što ima volje misleći pritom na molitvu i odlazak na svetu misu, piše portal Muževni budite.

Odgovor sv. Josemaríje Escrive prenosimo u cijelosti.

„Oče, studentica sam, i ljudi na mojoj godini često kažu da trebaš ići na misu i moliti se samo onda kada ti se da, jer činiti nešto kada ti se to zapravo ne da je licemjerno. Što im mogu reći? Kako ih mogu uvjeriti da griješe?‟

„Slušaj, kćeri moja, meni se vrlo rijetko zaista da moliti. Trebamo raditi i stvari koje nam se ne daju raditi i tada su one, jer se temelje na žrtvi i jer su nam teške, mnogo plodnije i vrijede mnogo više pred Bogom, sjaje poput zvijezda u noći.

Tada ćeš u dubini svojeg srca čuti, poput iznenadne vike, nježan, ali jak Božji plač…

Kada ideš moliti, a ne da ti se i ne možeš smisliti što bi rekla, stavi se u Božju prisutnost i reci Mu: ”Gospodine” – kao što si meni upravo rekla – ”zaista mi se ne da s Tobom razgovarati, ne želim na Tebe potrošiti ni minutu, čini mi se kao da Ti činim uslugu.” Tada ćeš u dubini svojeg srca čuti, poput iznenadne vike, nježan, ali jak Božji plač: ”Ja sam taj koji tebi čini uslugu kada te zovem da mi služiš, kada te zovem da razgovaraš sa mnom kada ti kažem da se želim sprijateljiti s tobom, s tvojom dušom.”

Tada ćeš, dalo ti se ili ne, svaki dan provoditi u molitvi jer Krist Isus je tamo

Tada ćeš, dalo ti se ili ne, svaki dan provoditi u molitvi: kod kuće ili na ulici, u uredu ili na Sveučilištu, na svom poslu, na autocesti, putujući, ili u crkvi pred svetohraništem, jer Krist Isus je tamo, Sin naše Gospe, Sin Blažene Marije vazda Djevice; Isus, rođen u štalici, koji je radio sa svetim Josipom, učio od njega kako raditi, koji je propovijedao, izdržao Muku i bio raspet iz ljubavi, dopustio da Ga čavlima prikuju na drvo Križa. On nas tamo čeka: jer vi i ja po vjeri znamo da je u hostiji skriven Krist.

Onaj dan kada ne razgovaraš s Bogom bit ćeš gladan molitve, osjetit ćeš potrebu za molitvom

Krist je tamo: Njegovo tijelo, Njegova krv, Njegova duša i Njegovo božanstvo, zarobljenik iz ljubavi.

Ići ćemo Mu iako nam se ne da, ali znajući da nas sluša, da Mu kažemo da nam se baš i ne da – i tada zapravo već i molimo.

I vidjet ćeš kako Ti govori, kako Te potiče, te ćeš se uskoro naći gdje učiš kako razgovarati, kako ćaskati s našim Gospodinom, i onaj dan kada ne razgovaraš s Bogom, bilo da ti se dalo ili ne, toga dana bit ćeš gladan molitve, osjetit ćeš potrebu za molitvom.‟