Njihova tjelesna nazočnost ne može biti u skladu s njihovom duhovnom odsutnošću“ i dodao da je očita suglasnost tih izjava s onima u broju 48. Konstitucije:

„Crkva se živo brine da vjernici ne prisustvuju tom otajstvu vjere kao stranci ili nijemi gledatelji, nego da ga dobro razumiju po obredima i molitvama, da svjesno, pobožno i djelatno sudjeluju u svetom činu; da budu poučeni Božjom riječju; da se hrane za stolom Gospodinova tijela; da zahvaljuju Bogu; da prinose neokaljanu žrtvu ne samo po rukama svećenika nego zajedno s njime te da uče prinositi same sebe i da iz dana u dan, po posredovanju Krista, budu usavršeni u jedinstvu s Bogom i međusobno.“

Ističući da se u tim riječima uočava obnovljena svijest o vrijednosti liturgije, Papa je nastavio:

„Po obrednim činima Crkve, dok se uprisutnjuje spomen-čin djela spasenja, pruža se mogućnost živjeti istinski odnos s Bogom, ulazeći u dodir sa spasenjskim događajem. Budući da su geste i riječi svete liturgije odlučujuće za ostvarenje toga iskustva, sudjelovanje vjernika ne može biti pasivno.“

Papa je naglasio i da je saborska reforma, stavljajući u središte ono što čini srce crkvenog iskustva, željela učiniti da se svim vjernicima učini dostupnijim bogatstvo biblijskih tekstova i molitava te da se red slavljenja učini jasnijim – u odnosu na onaj predviđen u tada važećim liturgijskim knjigama.

„Cilj do kojega je bilo osobito stalo saborskim ocima izričito je naveden u broju 21 Konstitucije“, podsjetio je Sveti Otac.

„Da bi kršćanski narod sigurnije primio obilne milosti koje sveta liturgija sadržava, sveta Majka Crkva želi pomno provesti opću reformu liturgije. Ona se, naime, sastoji od nepromjenjivog dijela, jer je ustanovljen od Boga, i od dijelova koji su podložni promjeni i koji se tijekom vremena mogu, pa čak i moraju mijenjati, ako su se u njih uvukli elementi koji manje odgovaraju samoj unutarnjoj naravi liturgije ili ako su ti dijelovi postali neprikladni.“

Liturgijska reforma stoga se nalazi u kontinuitetu sa živom predajom Crkve, upozorava rimski Prvosvećenik i dodaje da njezino ispravno razumijevanje omogućuje i odbacivanje zloporaba koje su se pojavile u nekim područjima Crkve u razdoblju nakon Sabora i koje se, nažalost, katkada događaju još i danas, apsolutiziranjem ili pogrešnim razumijevanjem nekih načela u temelju same reforme.

„U vezi s tim vrijedi se prisjetiti kako saborska Konstitucija potvrđuje da liturgijski čini nisu privatni čini, nego slavlje Crkve, koje je sakrament jedinstva, to jest sveti narod okupljen i uređen pod vodstvom biskupa. Stoga ti čini pripadaju cijelom tijelu Crkve, njega očituju i na njega se odnose. Zato je osobita odgovornost pastira, biskupa, ali i svakoga pojedinog svećenika, čuvati i promicati liturgiju koja, poštujući liturgijske norme, sjaji plemenitom jednostavnošću i tako očituje jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu.“

Takva će liturgija biti i temeljno sredstvo evangelizacije, oruđe milosti po kojemu ćemo, kako Sabor uči, moći naučiti prinositi same sebe te, po Kristovu posredovanju, biti usavršeni u jedinstvu s Bogom i međusobno, zaključio je današnju katehezu Sveti Otac, prenose vatikanski mediji.