Linsa, Mary, Hedwig, Beena i Lisbetha rođene su sestre ali i redovnice, a obitelj Rozario podarila je još jednu redovnicu – njihovu nećakinju Lawrensu.

S. Linsa živi u Khulni, gdje je poglavarica jedne zajednice. S. Mary Supriti radi kao ravnateljica srednje djevojačke škole Bottomley Home u glavnom gradu Dhaki. Starija sestra, s. Hedwig, bila je poglavarica u Suihariju i nedavno je završila mandat, dok je s. Beena sada generalna poglavarica svoje redovničke kongregacije. Konačno, sestra Lisbetha misionarka je u Kongu, gdje je i poglavarica Misionarkama ljubavi. Njihova nećakinja, s. Lawrensa, radi kao pomoćnica ravnatelja srednje djevojačke škole u Dhaki, s Aleteie prenosi portal Nedjelja.

Sve su na različitim mjestima, ali su ipak ujedinjene.

“U redovničkom životu ponekad se susrećemo s brigama i izazovima, ali ostajemo u zajednici, dijelimo radosti i patnje. Pomažemo jedna drugoj u duhovnom rastu te se podržavamo. Također smo povezane preko društvene mreže Facebook gdje na Messengeru imamo grupu koja nam pomaže ostati u kontaktu”, kazala je s. Beena.

Na pitanje kako se u njima javio redovnički poziv, s ganućem su se prisjetile preminulih roditelja koji su im u svojoj jednostavnosti ostavili životnu baštinu kojom su se sestre vodile: “Ljubav prema Bogu i bližnjemu nikada nije gubitak vremena”.

Sestre su objasnile kako su odgajane u vjeri. Otac im je bio “seoski poglavar” a majka domaćica, pobožna žena koja je Boga uvijek stavljala na prvo mjesto. “Bez večernje molitve nismo mogle večerati”, kazale su sestre.

S. Mary Supriti, najmlađa među njima, kazala je kako je njihovo djetinjstvo obilježeno molitvom. “Naši su nas roditelji nadahnjivali da uvijek tražimo Isusovu blizinu. Navečer smo zajedno molili krunicu. Obiteljska povezanost puno mi je pomogla u mom zvanju”, objasnila s. Mary dodajući kako su joj starije sestre pokazale jednostavan, svet i iznad svega sretan život.

“Njihov rad, njihova dobrota i milosrđe privukli su me te sam i sama odabrala redovnički život”, kazala je posvjedočivši zatim kako je bila duboko povezana s ocem koji je teško podnio napuštanje roditeljskog doma. Ipak, nije ju spriječio. “Danas smo sve sretne i uživamo u posvećenom životu, čuvajući u našim srcima nauk naših roditelja – osobito pouzdanje u Boga u svakom trenutku”, zaključile su sestre.

Naši su nas roditelji nadahnjivali da uvijek tražimo Isusovu blizinu.

O. Kajol Joachim, župnik Doripara, rodne župe sestara, rado priča nevjerojatnu priču o ovoj obitelji. Kaže kako je njegova župa, od 3500 katolika, dala šest svećenika, 10 redovnika i 49 redovnica.

“Činjenica da u obitelji ima šest časnih sestara je naravno izvanredna. Vjerujem kako su roditelji odigrali temeljnu ulogu u odgoju djece, a djevojke su imale i sjajan primjer života drugih redovnica i svećenika”, kazao je o. Kajol.

Foto: Fides