Vlč. Večerić je istaknuo kako je jedna od najrasprostranjenijih, ali i najsnažnijih pobožnosti u korizmi Križni put. Kroz cijelu korizmu zajedno s Kristom hodimo prema Kalvariji, prateći Isusa na križnom putu, njega koji je dao svoj život na križu za nas da bi nas otkupio od vječne smrti. “Da bismo na tom križnom putu mogli susresti Krista potrebno je otvoriti svoje srce, dopustiti Gospodinu da me dotakne njegova muka i bol kako bi mogao spoznati kolika je vrijednost Kristova križa, patnje i muke”, rekao je.

Kristov križni put obilježen je raznim susretima s raznim profilima ljudi kao što su i naši životni putevi obilježeni raznim susretima s različitim ljudima. Kristov križni put obilježen je ponajprije u susretu s Judom Iškariotskim na Maslinskoj gori, zatim je tu bio i Poncije Pilat koji ga je dao razapeti, vojnici koji su ga bičevali, pljuvali i izrugivali, Majka Marija, Šimun Cirenac, sveta Veronika, Jeruzalemske žene, po raspeću dva razbojnika, a onda ljubljeni učenik Ivan. 

Svi ovi susreti, kaže Večerić, mogu i nama pomoći da u raznim životnim situacijama, noseći svoj križ, ponajprije preispitamo svoju savjest, svoje srce, u susretu s Kristom Spasiteljem.

Isus i Juda

Juda Iškariotski izlazi iz dvorane posljednje večere. Odlazi s mjesta gdje je Isus razlomio kruh i podijelio učenicima; gdje je dao učenicima čašu da iz nje piju. U trenutku ustanovljenja euharistije i svetog reda Juda nije vidio ništa drugo doli prigodu za izdaju. “Tamo gdje je svjetlo zasjalo u srcima drugih apostola, Judu je uhvatila tama savjesti”, istaknuo je Večerić i dodao kako nema čovjeka koji u prisutnosti svjetla nije doživio zamračenje svoga uma i svoje savjesti. Jedan od zamračenja je upravo grijeh. Koliko smo puta blagovali tijelo Kristovo, a opet smo pali u mrak grijeha? “Sama ta činjenica govori kako smo slabi ljudi i kako nam je potrebna stalna prisutnost Isusa Krista i naše opredjeljenje za njega. Zamračenje uma i savjesti može nas lako dovesti do izdaje Boga, ali i čovjeka”, poručio je.

Zamračenje uma i savjesti može nas lako dovesti do izdaje Boga, ali i čovjeka

Zatim Juda pozdravlja Isusa i poljupcem ga izdaje u Getsemaniju. Nakon ovog poljupca započinje osuda, muka, razapinjanje, otkupljenje svijeta. Više ništa nije isto. Izdaja teško pada svakom čovjeku, napose ako je to netko s kime smo povezani. Nije mali broj onih koji su doživjeli izdaju. “U tim trenutcima Isus nas uči da nikada ne smijemo ljude suditi prema njihovim djelima, trenutcima slabosti i ograničenosti. Kada doživimo uvredu, izdaju ili je izigrano naše povjerenje sjetimo se upravo ovog susreta Isusa i Jude. U našim osobnim iskustvima izdaje i narušenog povjerenja itekako možemo osjetiti djelić boli koju je Isus doživio u tom trenutku Judinim poljupcem”, rekao je Večerić.

Također, postoji mogućnost da i mi nekome uputimo „Judin poljubac“. Svaki koji se zove kršćaninom ima jednu veliku zadaću, a to je praštati. Isto tako uvijek trebamo tražiti oprost od drugih ako imalo sumnjamo da smo ih povrijedili. 

Isus i Pilat

Večerić je rekao kako u Isusovu susretu s Pilatom zastajemo pred jednim pitanjem na kojeg ćemo teško dobiti odgovor ako ćemo ostati na Pilatovoj perspektivi gledanja. Iako se je zanimao za Isusov nauk o Kraljevstvu Nebeskom ostaje i dalje nijem pred odgovorom na svoje pitanje „Što je istina“.

Mnogi kršćani danas stoje nijemi pred tim pitanjem unatoč tome što govore da su blizu Boga. Ne možemo poput Pilata gledati u Istinu i pitati se što je Istina. Isus je za sebe rekao da je On put, istina i život. “Isus Krist je uosobljena istina. Čovjek spoznaje istinu u onoj mjeri u kojoj se on suobličuje Bogu”, istaknuo je.

Isus i vojnici

Jedna od kazni kojoj je tadašnja rimska vlast često pribjegavala bilo je bičevanje. Gospodin naš Isus Krist također je prošao kroz to mučno iskustvo prije svojega raspeća. 

Mi kršćani također prolazimo kroz svakodnevne životne nevolje koje nam ostavljaju otvorene rane na srcu i duši. “Kristovo bičevanje primjer je hrabra podnošenja svih nevolja i kušnji koje podnosimo. Ono u nama želi probuditi čvrstu nadu u Božje beskrajno milosrđe”, rekao je vlč. Večerić i dodao kako susret Isusa i vojnika koji su ga bičevali u nama treba probuditi svijest da nikada nećemo biti oslobođeni životnih nevolja.

Isus nam nije obećao da će nas osloboditi nevolja u životu, ali je obećao da će biti s nama kada nevolje dođu

“Svatko bi volio živjeti bez nevolja, ali to ovoga trenutka nije moguće. Isus nam nije obećao da će nas osloboditi nevolja u životu, ali je obećao da će biti s nama kada nevolje dođu.” Prema tome, nama kršćanima ništa drugo ne preostaje nego nasljedovati Krista u svemu, pa i u njegovoj muci.

Svaku svoju bol možemo namijeniti na jednu određenu nakanu – za naše osobno obraćenje ili obraćenje naših najmilijih, za duhovno i tjelesno zdravlje i mnoge druge nakane koje nosimo u svojim srcima. “Molimo Krista Gospodina da nam bude snaga i jakost u bolima i patnjama. Također molimo za strpljivost i izdržljivost. Za strpljivost je najbolje zamoliti Boga za pomoć, no nemojmo misliti da je to samo uključiti jedan prekidač i postajemo strpljivi. Kroz tu molitvu ćemo korak po korak surađivati s Božjom milošću i biti strpljivi kada nam se ukaže prilika”, poručio je vlč. Večerić.

Isus i Blažena Djevica Marija

Na putu prema Kalvariji Gospodin susreće svoju svetu Majku – onu koja ga je pratila za vrijeme njegova javnog djelovanja kao poslušna službenica Gospodnja koja je u trenutku njegova začeća upravo to i postala. Pogledi su se susreli. Marijina je duša preplavljena s mnogo boli. Ispunilo se Šimunovo proročanstvo: „Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!“ (Lk 2,35)

Večerić je objasnio kako je Marija unatoč toj velikoj boli vjerovala u djelo koje se izvršava. “Njezina bol i suosjećanje kasnije će pod križem dobiti dublji smisao. Ona koja nam je dana pod križem za Majku zagovarat će nas u našim bolima i patnjama pokazujući uvijek na svoga Sina koji je nosio križ za naše otkupljenje”, naglasio je.

Marijina bol poziva nas na obraćenje srca

Mnoge nas molitve Majci Mariji nose u životnim bolima i trpljenjima. Potreban nam je njezin zagovor, njezini pozivi i opomene na obraćenje da se ne pretvorimo u rulju, glas iz pakla koji se raduje propasti svega Božjega. O tome svjedoče i mnoga mjesta njezinih ukazanja u kojima poziva svijet na obraćenje srca i spasenje koje možemo zadobiti jedino po njezinu Sinu Isusu Kristu.

Vlč Večerić poziva nas da u molitvi križnog puta zastanemo pred četvrtom postajom i zahvalimo nebeskoj Majci što nam je približila tu svoju bol nad izmučenim Sinom; što nam je približila bol koju naši grijesi rade njezinom Sinu. “Ovo je trenutak da i mi dublje zaronimo u svoje postojanje, da pogledamo u mjesto gdje se rađaju opakosti koje i danas nanose bol Sinu Božjem i njegovoj Majci. Marijina bol poziva nas na obraćenje srca”, poručio je.