Duh Sveti ostaje misterij za mnoge katolike i često ga je najteže potpuno razumjeti.

Čak ni mnogi sveci nisu bili u stanju shvatiti puni opseg djelovanja Duha Svetoga.

Katolička Crkva koristila je različite simbole kako bi opisala djelovanje Duha Svetoga. Ovi simboli imaju korijene u Bibliji i daju nam uvid u skriveno djelovanje Duha Svetoga.

1. Voda

Voda. Simbolizam vode označuje djelovanje Duha Svetoga u krštenju: poslije zaziva Duha Svetoga, voda postaje sakramentalni učinkovit znak novog rođenja: kao što se trudnoća našega prvog rođenja zbiva u vodi, tako krsna voda stvarno označuje da je naše rađanje na božanski život dar Duha Svetoga. A, »kršteni u jednom Duhu«, mi smo »jednim Duhom« i »napojeni« (1 Kor 12, 13): Duh je, dakle, i osobno živa voda koja iz raspetog Krista provire kao iz vlastita vrela te u nama struji u život vječni. (KKC 694)

2. Pomazanje 

Pomazanje. Znakovitost mazanja uljem toliko je izrazita za Duha Svetoga da mu postaje sinonimom. U kršćanskoj inicijaciji ono je sakramentalni znak potvrde, koja se u Istočnoj Crkvi upravo zove »krizma« (pomazanje). No da bismo mu razumjeli puno značenje, treba se sjetiti prvoga pomazanja koje je Duh Sveti izvršio: Isusova. Krist (židovski rečeno »Mesija«) znači »pomazanik« Duhom Božjim. U Starom savezu bilo je »pomazanika« Gospodnjih, u prvom redu kralj David. Ali Isus je od Boga pomazan na jedinstveni način: ljudska narav koju je Božji Sin uzeo sva je »pomazana Duhom Svetim«. Isus je po Duhu Svetom postao »Krist«. Po Duhu Svetom Djevica Marija začinje Krista: on ga, po anđelu, pri njegovu rođenju navješćuje kao Krista a Šimuna potiče da pođe u hram vidjeti Krista Gospodnjega; on ispunja Krista25 pa njegova sila iz Krista izlazi u djelima ozdravljanja i spasenja. Konačno, Duh uskrisuje Isusa od mrtvih. I pošto je u svom čovještvu što pobijedi smrt postao potpuno »Krist«, Isus obilno izlijeva Duha Svetoga sve dok »sveti«, u jedinstvu s ljudskom naravi Sina Božjega, ne postanu »savršeni čovjek, do mjere dobi punine Kristove« (Ef 4,13): »potpuni Krist«, kako veli sv. Augustin. (KKC 695)

3. Vatra

Oganj. Dok voda označuje rođenje i plodnost života što ga daruje Duh Sveti, oganj je znak preobrazujuće energije djelâ Duha Svetoga. Kada prorok Ilija, koji »usta kao oganj, te mu je riječ plamtjela kao buktinja« (Sir 48, 1) na brdu Karmelu molitvom s neba privlači oganj na žrtvu,30 taj oganj slika je Duha Svetoga koji preobražava ono što dodirne. Ivan Krstitelj, koji ide pred Gospodinom »u duhu i sili Ilijinoj« (Lk 1, 17), najavljuje Krista kao onoga koji će »krstiti Duhom Svetim i ognjem« (Lk 3, 16), to jest Duhom, o kojem će Isus reći: »Oganj dođoh baciti na zemlju, pa kako bih želio da je već planuo!« (Lk 12, 49). Na Duhovsko jutro Duh Sveti na učenike silazi u obliku plamenih jezika i ispunja ih. Duhovna predaja zadržat će ovaj simbolizam ognja kao jedan od najizražajnijih za djelovanje Duha Svetoga.32 »Duha ne trnite« (1 Sol 5, 19). (KKC 696)

4. i 5. Oblak i svjetlost 

Oblak i svjetlo. Ta su dva simbola nerazdvojiva u očitovanju Duha Svetoga. Pri bogojavljanjima u Starom zavjetu oblak, nekada taman, nekada svijetao, razotkriva Boga živoga i spasitelja, skrivajući transcendenciju njegove slave: tako Mojsiju na brdu Sinaju, kod Šatora sastanka i za putovanja pustinjom, ili Salomonu za posvete Hrama. Te su slike ispunjene po Kristu u Duhu Svetom. Duh silazi na Djevicu Mariju i osjenjuje ju da bi Isusa začela i rodila. Na brdu preobraženja on dolazi u oblaku i osjenjuje Isusa, Mojsija i Iliju, Petra, Jakova i Ivana, a »iz oblaka« doprije glas: »Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte!« (Lk 9, 34-35). On je konačno oblak koji na dan uzašašća ote Isusa očima učenika i koji će ga objaviti kao Sina čovječjega na dan njegova ponovnog dolaska u slavi. (KKC 697)

6. Pečat

Pečat je simbol vrlo blizak simbolu pomazanja. Upravo je Krist onaj »kojega je Bog opečatio« (Iv 6, 27); a u Njemu Otac i nas označuje svojim pečatom. Budući da označuje neizbrisiv učinak pomazanja Duha Svetoga u sakramentima krsta, potvrde i reda, slika pečata (sfragῖdoj) u nekim se teološkim predajama upotrebljava da se izrazi neizbrisiv biljeg (»karakter«) utisnut tim trima sakramentima, koji se stoga ne mogu ponoviti. (KKC698)

7. Ruka

Ruka. Polažući ruke Isus ozdravlja bolesnike41 i blagoslivlje djecu. U njegovo će ime apostoli činiti to isto. I dalje, Duh Sveti se daje polaganjem apostolskih ruku. Poslanica Hebrejima spominje polaganje ruku među »temeljnim člancima« svog učenja. Taj znak svemoćnog izljeva Duha Svetoga Crkva je sačuvala u svojim sakramentalnim epiklezama. (KKC 699)

8. Prst

Prst. Isus »đavle izgoni prstom Božjim«.46 Ako je zakon Božji bio napisan na kamenim pločama »prstom Božjim« (Izl 31, 18), »pismo Kristovo«, povjereno brizi apostola, »napisano je […] Duhom Boga živoga, ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima« (2 Kor 3, 3). Himan »O dođi, Stvorče Duše svet« zaziva Duha Svetoga kao »digitus paternae dexterae« – »prst desne Očeve«. (KKC 700)

9. Golubica 

Golubica. Na svršetku potopa (kojega simbolizam označuje krštenje), Noa je ispustio golubicu koja se vraća sa svježom maslinovom grančicom u kljunu, što je znakom da je zemlja ponovno pogodna za obitavanje. Kad Krist izlazi iz vode krštenja, Duh Sveti u obliku golubice silazi na nj i na njemu ostaje. Tako Duh Sveti silazi i ostaje u očišćenu srcu krštenika. U nekim Crkvama preostali euharistijski Kruh čuva se u metalnoj posudi golubinjeg lika (kolumbarij) koja visi iznad oltara. U kršćanskoj ikonografiji simbol golubice tradicionalna je oznaka za Duha Svetoga. (KKC 701)

Izvor: Aleteia