Nekoliko godina poslije rata moj stric svećenik pričao mi je da su kod njega bile dvije profesorice, onda još u službi, a danas pokojne.

One su se inače redovito ispovijedale kod isusovaca u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. Jednog ljeta bile su na praznicima u Italiji. Kako su čule za glasovitog ispovjednika oca Pija iz Pietrelcine, kapucina, pošle su u San Giovanni Rotondo, blizu Foggie, gdje je boravio o. Pio.

Došle su sa željom da se i one pred njim ispovjede – svjedočanstvo je o. Vinka Pulišića, koje donosi mrežna stranica Padre Pio.

Kako je broj penitenata koji su dolazili o. Piju iz dana u dan bivao sve veći, trebalo je na vrijeme tražiti cedulju na temelju koje se po redu išlo na svetu ispovijed ili duhovni razgovor.

Bile su sretne da su na vrijeme dobile potrebne cedulje. Kako su obje znale talijanski, jedna za drugom pošle su k njemu.

Nisu mu niti spomenule da su iz Zagreba. Samo su rekle:

Želimo kod vas obaviti svetu ispovijed.

On je i jednoj i drugoj na to odgovorio:

Što ste k meni došle? Pa Vi u Zagrebu imate ispovjednika franjevca patera Antonija!

Obje su ostale iznenađene tim riječima, jer nisu ni znale da i u Zagrebu postoji glasoviti ispovjednik – otac Ante Antić.

Po povratku u Zagreb, obje su prvom prilikom pošle na ispovijed k ocu Anti Antiću i ostale su izvanredno zadovoljne.

Dapače, ostale su „frapirane“ kad im je nešto u pitanju savjesti rekao fra Ante, na što ni jednu ni drugu nikad nije podsjetio njihov redoviti ispovjednik.

Sa svoje strane mogu i ovo posvjedočiti: od tolikih koji su dobro poznavali o. Antića čuo sam ovo:

Istina, on nije nadaleko bio poznat kao ispovjednik, kao što su npr. u Italiji bili poznati o. Pio i naš zemljak o. Leopold, ali tko je imao sreću da ga upozna, bio je sretan, jer je od tada bio vođen u duhovnom životu po rukama o. Antića.

Jedna je duša usporedila o. Antića s ljubičicom. lako je taj cvijet za oči gotovo neprimjetan, primjetan je po mirisu što ga daje.

Fra Ante je bio neprimjetan, nepoznat, ali kad se nađeš u blizini crkve i samostana Gospe Lurdske, osjetiš neki nutarnji miris nepoznatog, a sada dobro poznatog o. Ante Antića.

o. Vinko Pulišić
(„Dobri otac Antić“ – glasilo vicepostulature sluge Božjega, Zagreb 1989.)