Polnoćna liturgija za Božić 2021., nakon 80 godina u crkvi Pokrova Presvete Bogorodice u Kričkama, ujedno i marijanskom svetištu Križevačke eparhije, bila je poseban događaj u životu grkokatoličkih i rimokatoličkih vjernika drniškog kraja. Obnovljena crkva posvećena je u lipnju 2022. godine, a župom upravlja Slovak o. Jan Jakubov, čija je adresa od 2019. godine u Kričkama. U tijeku su pripreme za prvu proslavu Božića u crkvi nakon posvete. „Pripreme u našoj Grkokatoličkoj Crkvi počele su već 15. studenoga četrdesetodnevnim božićnim postom. Kroz tjedne i preko nedjelja putujemo prema toj velikoj svetkovini u crkvenoj godini. Iz nedjelje u nedjelju prisjećamo se velikih osoba iz rodoslovlja Isusa Krista koje nas usmjeravaju prema njegovom rođenju”.

Crkva u Kričkama imala je bremenitu povijest. „Sagrađena je 1835. godine. Poslije ratnih zbivanja u Drugom svjetskom ratu zapaljena je čak dva puta, a u Domovinskom ratu je minirana. Sadašnji križevački vladika Milan Stipić, još kao žumberački župnik, počeo je s čišćenjem crkve i župne kuće. Godine 2011. obnovljen je i blagoslovljen župni dvor. Sama crkva, kao takva, bila je prošle godine na blagdan Pokrova Presvete Bogorodice stavljena u funkciju, i počele su redovite službe liturgije, a 19. lipnja ove godine bila je posveta obnovljene crkve.”

Župnik u Kričkama pojasnio je na što je spomen blagdan Pokrova Presvete Bogorodice. „Blagdan Pokrova Presvete Bogorodice slavi se 1. listopada i nastao je u Carigradu u crkvi Vlaherni 911. godine za vrijeme cara Lava mudroga. Prigodom služenja noćnog bdijenja crkva je bila ispunjena pobožnim narodom i svi su bili duboko u molitvi, a pri dnu crkve nalazili su se sv. Andrej Jurodivi i njegov učenik Epifanije. U četiri sata te noći ugledali su Presvetu Bogorodicu iznad naroda s rasprostrtim plaštem u rukama kojim kao da je zaklanjala narod. Bila je odjevena u zlatnu haljinu, blistala je okružena apostolima, svecima, mučenicima i djevama. Sveti Andrej upitao je Epifaniju vidi li i on Bogorodicu kako se moli za čitav svijet, što je on i potvrdio. Zbog tog događaja uvedeno je ovo praznovanje kao podsjetnik na taj trenutak i na stalno pokroviteljstvo Presvete Bogorodice kada god to od nje u molitvama tražimo.”

Otac Jan živi u Kričkama od 2019. godine. U osvrtu na svoju župničku ulogu otkriva tko su sve njegovi vjernici. „Moja uloga kao župnika je, naravno, redovna pastoralna briga za naše župljane u župama: u Kričkama, u Zadru i u Vrlici. Moja je dužnost okupljati preostale grkokatoličke vjernike na području Šibensko-kninske županije i iz Zadarske županije. Naši vjernici su grkokatolici, možemo reći s jedne strane ovi izvorni koji su ostali na tome području i najviše ih ima po većim gradovima kao što su Zadar i Šibenik, a također i grkokatolike koji su doselili ili iz sjeverne Hrvatske i Žumberka ili iz drugih zemalja kao što su Slovačka, Ukrajina, Makedonija, Mađarska. Veliki dio vjerničke zajednice čine i rimokatolici koji su tu prisutni i iskreno su zavoljeli naše bogosluženje i naš obred.”

Pastoralni život u drniškom kraju podrazumijeva suradnju ovoga grkokatoličkog svećenika i njegove subraće iz Rimokatoličke Crkve. „Mogu reći da je moja suradnja s rimokatoličkim svećenicima jako dobra. Studirao sam u Splitu treću i četvrtu godinu teologije tako da sam upoznao svoje buduće kolege i mnoge svećenike profesore. Stanovao sam u klerikatu braće franjevaca na Trsteniku u Splitu i kako su na području drniškog kraja i okolice župnici braća franjevci imao sam ih priliku upoznati i prije nego što sam došao u Kričke. Redovno ispovijedam svaki prvi petak i uz velike blagdane u Drnišu te dobro surađujem i sa sadašnjim župnikom fra Lukicom Vojkovićem.”

Bratska suradnja očituje se i u pomoći oko ustupanja sakralnih prostora za liturgije grkokatoličkim vjernicima gdje nema crkve. „U Vrlici, nažalost, više nema naše crkve, ali postoji župa. Kako je župa Presvete Trojice kod nas se taj blagdan proslavlja odmah nakon Duhova. Tako u prvu subotu nakon Duhova održavamo svetu liturgiju u rimokatoličkoj crkvi. Znam često otići u Vrliku jer je taj grad zanimljiv i lijep, a i u okolici grada ima puno lijepih mjesta – npr. izvor rijeke Cetine, Vransko jezero i cijeli taj kraj je jako zanimljivu. Podsjetio bih da se opera „Ero s onoga svijeta” izvodi baš u vrličkoj mlinici, za koju je libreto napisao naš grkokatolik Milan Begović. U Zadru imamo naš grkokatolički pastoralni centar i malu crkvicu koju smo dobili na korištenje od braće rimokatolika gdje svake nedjelje navečer služimo svetu liturgiju. Tu se već redovito okuplja lijepa mlada zajednica ljudi koji su, ili tu došli iz Lipovljana i drugi krajeva i župa u Hrvatskoj, a također ima i puno mladih ljudi koji su zavoljeli našu liturgiju koji su se odlučili dolaziti kod nas jer ih je nešto privuklo.”

Otac Jan otkriva kako se našao u Hrvatskoj. „Svoj studij teologije i svećeničku formaciju započeo sam u Slovačkoj gdje sam studirao tri godine te sam poslije nastavio studij u Njemačkoj u Collegium orientale u gradu Eichstättu. Tu sam studirao godinu i pol dana i nakon toga sam odlučio promijeniti sredinu i došao sam studirati teologiju u Split. Tako sam uspio ispuniti svoju želju i svoj jedan san da dođem studirati i živjeti negdje na more, negdje u Dalmaciju. O tome sam sanjao već od početka svoga teološkog studija. Počeo sam upoznavati mentalitet ljudi i cijelu Hrvatsku kao takvu, posebno Dalmaciju i spletom okolnosti postao sam svećenikom Križevačke eparhije.”

Među okolnostima koje su pridonijele odluci bilo je i upoznavanje sadašnjeg križevačkog vladike Milana Stipića. „Upoznao sam ga kada sam počeo raditi u Zadru prije nastavka studija teologije u Splitu. On je bio dušobrižnik za grkokatolike u Dalmaciji te je dolazio služiti svete liturgije u Split i u Kričke. On mi je pokazao Kričke, doveo me i pokazao mi je Split i postao je mojim duhovnikom i ispovjednikom”.

Život o. Jana prije otkrivanja poziva bio je ispunjen širokim spektrom interesa od studija na tehničkom fakultetu do studija glazbe i geografije. „Nakon srednje škole upisao sam tehnički fakultet gdje sam studirao dvije godine. Kako mi matematika nije išla počeo sam studirati za učitelja i to studij glazbe i geografije. Zatim sam otišao u London gdje sam ostao godinu dana. Naučio sam kuhati te sam počeo raditi u ugostiteljstvu, ali poziv za svećeništvom uvijek se javljao negdje u pozadini, u tišini. Međutim, nije bilo jednostavno odgovoriti na taj poziv. Radio sam po restoranima u Slovačkoj, u Njemačkoj, u Hrvatskoj u Zadru. Moj prvi doticaj s hrvatskim jezikom i kulturom bio je u kuhinji gdje sam učio jezik i upoznavao se s ljudima.”

Za to vrijeme rada u ugostiteljstvu o. Jan ističe da mu donijelo puno iskustava. „Bilo je to vrijeme s puno doticaja s realnim svijetom. Upoznao sam ljude kao takve i njihove probleme. Vidio sam kako izgleda život čovjeka koji radi, koji mora biti na poslu, posvećuje se tome i živi od rada ruku svojih.”

Obzirom da mu je otac rimokatolik a majka grkokatolkinja, o. Jan je mogao birati gdje će ostvariti svoj poziv. „Grkokatoličkoj Crkvi privukli su me na prvom mjestu moji korijeni s majčine strane, kao i sve što se tiče istočnog obreda – ljepota, tradicija, sve što taj obred sačinjava, kao i dobri svećenici koji su mi puno toga pokazali tijekom asistencije u crkvi podučavajući me mnogim stvarima dajući mi temelje za izbor Grkokatoličke Crkve kao one u kojoj ću služiti.”

Sakrament braka primio je sa suprugom u Košicama. Đakonsko ređenje bilo je u Klokočovu, a svećeničko u Križevcima. „Svoju suprugu upoznao sam na jednom forumu na internetu tako da mogu reći da smo mi jedna moderna veza. Nakon mjesec dana dopisivanja i upoznavanja susreli smo se u Slovačkoj i naša je veza počela ozbiljno. Međutim, nastavili smo funkcionirati na daljinu jer sam počeo studirati u Split u Hrvatskoj, a ona je radila doma u Slovačkoj. Nakon nekoliko godina odlučili smo se vjenčati. Vjenčao nas je tadašnji administrator Križevačke eparhije, naš sadašnji vladika Milan u Slovačkoj u katedralnom hramu Rođenja Presvete Bogorodice u Klokočovu. Nakon toga sam primio đakonsko ređenje u Klokočovu, u našem najvećem hodočasničkom grkokatoličkom hodočasničkom mjestu, a svećeničko rukopoloženje primio sam u Križevcima od našega vladike. Bile su to tri intenzivne godine. Mnogo je doživljaja bilo i mnogo stvari se promijenilo u mojem i u našim životima i mnogo stvari sam morao naučiti te mnogo toga promijeniti.”

Župnika u Kričkama obitelj je podržala u odluci da bude svećenik Križevačke eparhije. „To da budem svećenik Križevačke eparhije moja je obitelj prihvatila normalno, s respektom i poniznošću jer znaju da je to poziv na koji sam se odlučio odgovoriti i da je to moja odluka. S druge strane već su živjeli s mojom odsutnošću jer sam bio na studiju i na poslu izvan Slovačke tako da me nije bilo previše kod moje obitelji.” U životu grkokatoličkog svećenika nerazdvojni su pastoralni rad i obiteljski život. „U pastoralnom radu puno mi pomaže moja supruga. Trebalo je na početku dogovoriti kako i što bude funkcioniralo. Također, kada nešto planiram radim to uvijek sa sviješću da nisam sam u svemu tome. Jednom svećeniku je najmanja i prva zajednica doma u kući, njegova obitelj. Ako je dobar otac svojoj obitelji, onda će biti dobar otac i pastir šire zajednice koja je njegova župa povjerena mu iz ruku biskupa.”

Za život u Dalmaciji otac Jan ima samo riječi pohvale. „Supruga i ja se dobro osjećamo u Dalmaciji. Ima razlika u mentalitetu Slovaka i Dalmatinaca, međutim ljudi su ovdje na jugu velikog otvorenog srca i većninom radosni. Tako da smo mi tu doživjeli jedno iskustvo dobrog primitka. Kričke i Dalmaciju posjetili su i naši roditelji. Svidjelo se i jednima i drugima. Moji roditelji bili su ovdje u mjesecu lipnu kada je bila posveta crkve i pomagali su mi. Kada se duže vrijeme ne vidimo znaju reći da im nedostaju i Kričke i ovaj kraj.” Obzirom da o. Jan voli glazbu i svira violinu uključio se je u drnišku klapu. „Počeo sam pjevati u klapi ‘Drniš’ u Drnišu, gdje sam stekao dobra prijateljstva i upoznao puno dobrih ljudi. A klapa i zajednički susreti su mi jedno sredstvo pastoralnog djelovanja i upoznavanja okolice ne samo drniškog kraja, nego i šire Dalmacije.”

Otac Jan se osvrće i na proslavu svetkovine Božića u njegovoj obitelji. „Nismo iz Slovačke donijeli nekih posebnih običaja u Kričke. Kao i u svakoj obitelji sve se čisti i sprema, kuha i priprema. Na Badnjak se cijeli dan drži strogi post i nemrs, a navečer se kuha nekoliko vrsta jela u kojima nema mesa. Jede se pečena riba s krumpir salatom. Također se priprema jedna posebna juha od kiselog kupusa i još nekoliko sljedova koje bih morao nadugačko objašnjavati. Ove godine imat ćemo božićni koncert 29. prosinca u našoj crkvi i svi su pozvani jer su za sve vrata naših crkava i naših grkokatoličkih zajednica otvorena.”