Prošlogodišnji potresi prouzročili su štete zbog kojih je zatvorena crkva sv. Mihaela u istoimenoj zagrebačkoj župi u Gračanima. U tijeku je akcija prikupljanja donacija za obnovu crkve, a vjernici privremeno slave euharistiju u šatoru postavljenom u župnom voćnjaku. Unatoč svim poteškoćama nastavljaju se aktivnosti brojnih zajednica u župi koju vodi mladi svećenik fra Marin Matančić. Svoje vjernike, djecu i odrasle, nastojao je upoznati kroz zanimljiv pastoralni projekt 'Fra Medeni'.
Misna slavlja u šatoru koji služi kao privremeni liturgijski prostor te ustrajni napori u prikupljanju donacija za obnovu u potresima oštećene crkve obilježavaju život vjerničke zajednice u zagrebačkoj župi sv. Mihaela u Gračanima. Naime, gračanska ljepotica – crkva sv. Mihaela izgrađena u 17. stoljeću, izvan je upotrebe nakon potresa koji su u ožujku pogodili zagrebačko područje i u prosincu Banovinu, ističe župnik fra Marin Matančić. „Križ potresa koji nas je pogodio 22. ožujka 2020. godine uznemirio je naše srce. Uz brojne objekte u Zagrebu stradala je i naša župna crkva. No, unatoč oštećenjima na zvoniku, zbog kojih su utihnula naša crkvena zvona i oštećenja na zidovima, mogli smo biti u crkvi. Potres je ostavio manja oštećenja u župnom uredu, premda je krov bio dosta oštećen. To smo hitno sanirali, a u planu je promjena krova. U blagoslovu obitelji vidio sam da su u tome potresu gotovo svi obiteljski domovi na području župe pretrpjeli određena oštećenja, a desetak kuća dobilo je crvenu naljepnicu”.
Crkva sv. Mihaela prije potresa 2020. (župa Gračani)
Tiho služenje
Nakon potresa, župni Caritas se odmah uključio u pomoć. „Ono što smo odmah učinili bilo je to da smo osigurali pakete hrane i higijenskih potrepština zajedno s Caritasom Zagrebačke nadbiskupije. U nekih desetak dana za potrebe Caritasa naše župe izdvojili smo veliku financijsku pomoć obiteljima u smislu rješavanja plaćanja režija, a preko Caritasa Zagrebačke nadbiskupije osigurali smo novčanu pomoć u iznosu od 10 000 kuna po obitelji, za četiri obitelji kako bi imali za prve hitne mjere osiguranja svojih domova. Osobno o djelovanju Caritasa ne volim govoriti, jer smatram da je to tiho služenje znano jedino Bogu”.
Akcija prikupljanja donacija za obnovu crkve
Nakon pružanja osnovne pomoći i sanacije lakših oštećenja župna je zajednica započela s akcijom prikupljanja donacija za obnovu crkve. „Donacije smo u prvom redu počeli prikupljati u okviru svoje župne zajednice, jer crkva prvenstveno pripada vjernicima u župi. Kao što su crkvu gradili i obnavljali njihovi preci tako i sadašnja generacija treba učiniti sve da naša gračanska ljepotica ostane i sljedećoj generaciji. Svatko se odazvao prema svojim mogućnostima. Zajedno sa suradnicima zahvaljujem za svaki dar, kako materijalni tako i duhovni.”
Nova oštećenja crkve dogodila su se u potresu koji je u prosincu 2020. godine pogodio Banovinu. „Taj razorni potres koji je nanio patnju ljudima na Banovini ponovno je otežao život u Zagrebu i Zagrebačkoj nadbiskupiji. Nakon pregleda stanja naše crkve od stručnih osoba otkrivena su mnoga nova i jako teška oštećenja na zvoniku i svodovima, te su njihovom odlukom obustavljena misna slavlja te je strogo zabranjen pristup cinktoru – crkvenom dvorištu. Mi tada nismo izgubili samo crkvu, nego i cinktor gdje smo imali vanjski oltar i redovito nedjeljom slavili misu. To nas je primoralo da mise slavimo u župnoj dvorani. Ta je vijest pogodila sve ali smo morali prihvatiti takvu situaciju i vjerovati providnosti da Bog zna zašto se sve to događa”.
Mise u unajmljenom šatoru
No, župna je zajednica krajem ožujka 2021. dobila novi prostor za nedjeljna i svečana euharistijska slavlja. „Budući da ne znamo kada ćemo moći ponovno ući u svoju crkvu, a i sam prostor župne dvorane nije adekvatan liturgijski prostor, nakon puno razmišljanja i savjetovanja sa članovima župnih vijeća i osluškivanja govora župljana odlučili smo unajmiti šator i postaviti ga na našem župnom voćnjaku za održavanje bogoslužja nedjeljom i svetkovinama te za velika slavlja kao što smo imali slavlja prve pričesti i potvrde. Ova odluka iziskuje velika novčana sredstva. No, zasada zahvaljujući providnosti i svim župljanima uspijevamo podmiriti troškove mjesečnog najma šatora. Povećao se i broj vjernika na slavljima jer je lokacija dobra. I ovim putem željeli smo posvijestiti župljanima da imamo i to zemljište preko puta cinktora, koje je meni osobno najljepša lokacija u Gračanima, na kojem u budućnosti ako providnost dopusti može biti podignuto i puno više od šatora”.
Prva župnička služba u Gračanima
Župnička služba u Gračanima fra Marinu je prva župnička služba. „Na službu župnika stupio sam 17. kolovoza 2017. godine, a prije toga sam bio župni vikar u župi sv. Josipa radnika u Belišću. Bio sam iznenađen što me provincijal postavio na službu župnika u Gračanima, jer sam želio još malo biti župni vikar i ne ulaziti u same strukture vođenja župe. Za mnoge stvarnosti koje se događaju na župi nije dovoljno ono što se uči na studiju, te su stvari konkretan život. Ono što je najvažnije u prvim koracima je stupiti u odnos s vjernicima, da me župljani prihvate i da zajedno s njima pokušam graditi na onome što sam zatekao, kao i nadograđivati živu crkvu, a sve zajedno s Kristom.”
Pastoralni projekt ‘Fra Medeni’
U želji da što bolje upozna svoje župljane fra Marin je započeo s pastoralnim projektom ‘Fra Medeni’. „Kada sam došao u Gračane želio sam na prvom mjestu što je moguće više upoznati župljane i onda sam započeo s projektom ‘Fra Medeni’, koji je već iskušan u Belišću. Nisam želio da moji susreti s obiteljima budu svedeni samo na godišnji blagoslov, nego da svaki tjedan dođem kod jedne obitelji. Najbolja veza su djeca i veliki plišani medo od metar i pol visine koji nosi franjevački habit. On je bio na tzv. dječjoj misi nakon koje su djeca dobivala pitanja vezana uz nedjeljna misna čitanja ili neki događaj u crkvi. Djeca bi sljedeće nedjelje donosila odgovor, i onda smo izvlačili odgovor. Ako bi roditelji prihvatili fra Medeni je tjedan dana išao u obitelj, i zajedno bi se ujutro i navečer molili. Ja bih kroz tjedan došao jedan dan u obitelj, kada bismo se dogovorili, i proveo bih neko vrijeme s njima. Razgovarali bismo o svemu i to su uistinu bili posebni trenuci za mene. Ja sam mogao njima postavljati pitanja, ali i oni su mene mogli pitati što su htjeli. Ljudi su pripremali i večeru, iako sam govorio da ne dolazim na večeru. Jednom zgodom su na jedan takav susret s obitelji došli i djed i baka iz okolice Siska. Proveli smo vrijeme zajedno u razgovoru, molitvi, a onda su se oni tu noć vraćali doma. Da nije bilo fra Medenog ja ne bih kod puno obitelji neformalno ušao. Djeci bih donio neke darove i cijeli projekt je bio primljen s oduševljenjem. Onda je došla korona i morali smo s time prestati, kao i s brojnim drugim aktivnostima. Ali vjerujem da će sve izaći na dobro, i da ćemo iz toga izaći jači i puni pouzdanja u Gospodina”.
U župi svatko može naći svoje mjesto u brojnim zajednicama koje djeluju: muška grupa ‘duhovna kava’, ženska grupa ‘rast u vjeri’, prijateljice sv. Anđele, zajednica mladih, mali misionari, ministranti, dječji zbor, tamburaši crkve sv. Mihaela, muški pjevački sastav ‘Stepinac’ i drugo. Kako ističe župnik Matančić kroz zajednice je obilježeno župno zajedništvo i svi trpe zbog nemogućnosti redovitog vjerničkog života u župi. Izražava nadu da će prestanak trenutnih posebnih okolnosti označiti početak njihovog novog zamaha.
Odrastanje i otkrivanje poziva
Za svoje djetinjstvo fra Marin ističe da je bilo radosno i obilježeno svim ljepotama rodnog podravskog kraja. „Najstarije sam dijete u obitelji. Imam brata Matiju i sestru Marinelu. Odrastao sam u obitelji u kojoj su uz moje roditelje oca Marinka i majku Maricu bili uključeni i djedovi i bake, tete i stric. Sa zahvalnošću i radošću sjećam se svoga djetinjstva i odrastanja u Kloštru Podravskom. Odrastanje u neposrednoj blizini župne crkve sv. Benedikta i Žalosne Gospe imalo je ključni moment u mome životu, a prvo moje razmišljanje krenulo je nakon slavlja sakramenta prve pričesti. Tada sam osjetio da želim biti svećenik. Zašto? Ne mogu objasniti. Kao mali sam znao doma baki i djedu imati misu, a kroz odrastanje je bilo faza kada nisam razmišljao sebi kao o svećeništvu. U šestom razredu sam želio biti mađioničar, pa sam se vidio u nogometu… Zatim je krenula priprema za primanje potvrde i tada je u moju župu došao jedan mladi franjevac Marko Medo, koji je danas generalni vikar Vojnog ordinarijata. On me je oduševio, a sama priprema za primanje potvrde bila je za mene obilježena Duhom Svetim. Tada su krenuli moji svakodnevni odlasci na misu, i kada bih se vraćao iz škole želio sam cijelo vrijeme biti u krugu crkve.”
Odlazak u sjemenište
Odluka da krene u sjemenište franjevaca trećoredaca glagoljaša roditelje je s jedne strane iznenadila, ali fra Marin nije ostao bez njihove podrške. „Moji roditelji su bili malo zatečeni mojom željom da budem franjevac, ali kako su me uvijek podržavali u svemu dali su mi podršku i u toj odluci. Izabrao sam put ka svećeništvu jer sam cijeli život osjećao da je to ono pravo za mene. Na zagrebački Ksaver došao sam 9. rujna 2002. godine, a Božja providnost je učinila da u to vrijeme i don Marko Medo dođe za odgojitelja sjemeništaraca na Ksaver. Osjetio sam tada veliko olakšanje. Bilo mi je kao da imam tatu pored sebe. On mi je bio podrška kroz cijeli moj odgoj i formaciju, kroz sve životne poteškoće i kušnje kada sam razmišljao je li taj poziv za mene, on je bio tu kao svojevrsni Božji prst i usmjeravao me je i vraćao u Božju blizinu”.
„Oblačenje redovničkog habita bilo mi je nešto posebno”
Fra Marin je ušao u novicijat na Krku 2007. godine. Oblačenje redovničkog habita nestrpljivo je iščekivao. „To je bilo nešto posebno. Sjećam se da dvije – tri noći prije oblačenja nisam spavao zbog uzbuđenja. Stalno sam mislio o tome, a kada sam obukao habit nisam ga skidao jer mi je to bilo zbilja nešto jako posebno”. Svećeničko ređenje bilo je u zagrebačkoj katedrali 21. lipnja 2014. godine. „To je događaj koji čovjek ne može zaboraviti cijeloga života. Prvo zbog toga što je bilo u ljepoti Stepinčeve katedrale, a drugo zbog ozračja kada shvaćaš da ti Bog daje toliku milost da si na zemlji ‘Božje ruke i noge’, i da ćeš svakodnevno slaviti onu istu žrtvu po kojoj je svima nama darovano spasenje. To je otajstvo koje mi nikada nećemo spoznati, niti biti svjesni svega onoga što nam je darovano”.
Mlada misa. Foto: dinjevac.blogspot.com
Mlada misa. Foto: dinjevac.blogspot.com
Mlada misa. Foto: dinjevac.blogspot.com
Svećenički hod u skladu s Augustinovim riječima: ‘Ljubi Boga i čini što hoćeš’
Proslava mlade mise bila je u rodnom Kloštru Podravskom. „Proslava mlade mise bio je veliki događaj za moju župu. Iz moje župe potječe nekoliko fratara. Prije mene je mladu misu imao fra Marijan Jelušić, a do moje mlade mise prošlo je tridesetak godina. Okupilo se jako puno vjernika, a samo je na ručku bilo više od 1000 osoba. Cijela se zajednica uključila u proslavu kao i u pripremu pa je sve to bilo jedna velika duhovna obnova”.
Mlada misa. Foto: dinjevac.blogspot.com
Svoj svećenički hod fra Marin je započeo s geslom: ‘Ljubi Boga i čini što hoćeš’. „Uistinu živim ove riječi sv. Augustina. Kada sam prvi put tijekom srednje škole čitao spise sv. Augustina i kada sam došao do te rečenice ona mi se duboko urezala u pamćenje. Mislim da bi to trebao biti program svakog kršćanina. Kada ćemo biti uz Boga i kada ćemo ga ljubiti, tada možemo ‘činiti sve što hoćemo’, jer znamo kada Boga ljubimo da ne možemo ništa loše učiniti. On je s nama, i u svakom našem djelovanju”.
