Blaženi Karlo Acutis svojim radosnim svjedočenjem o Isusovoj prisutnosti u euharistiji i njegovoj ljubavi prema siromasima nadahnuo je sina brahmanskog hinduističkog svećenika da se krsti u Katoličkoj crkvi, donosi CNA.
Talijanski tinejdžer koji se bavio kompjuterskim kodiranjem i koji je 2006. umro od raka, poznat je po svojoj velikoj odanosti stvarnoj prisutnosti Isusa u euharistiji. Njegovo je svjedočanstvo nadahnulo njegove roditelje da se vrate prakticiranju katoličke vjere, a sina hinduističkog svećenika da se obrati i krsti.
U intervjuu, Rajesh Mohur podijelio je priču o svom duhovnom putovanju i kako je upoznao Acutisa, tinejdžera koji je bio prvi milenijalac proglašen blaženim u Katoličkoj crkvi.
Mohur je odrastao na malom otoku u Indijskom oceanu blizu obale Afrike, oko 500 milja istočno od Madagaskara. Kao i većina stanovništva Mauricijusa, Mohur je bio hinduist. Odrastao je govoreći kreolski i proučavajući sanskrt, drevni jezik koji se koristi u hinduističkim spisima.
Obitelj Mohur pripadala je svećeničkoj kasti brahmana, najvišoj od četiri kaste u hinduističkom društvu. Mohurov otac bio je hinduistički svećenik koji je služio kao predsjednik Hinduističke udruge na Mauricijusu.
Mohur se prisjetio: ”[Moj otac] me od samog početka učio o svim njihovim molitvama… o svetim spisima, indijskim svetim spisima.”
Sa 16 godina Mohurov otac ga je poslao u Indiju da nastavi školovanje u Gujaratu, gradu u kojem je rođen Mahatma Gandhi. Tijekom svog vremena u Indiji, Mohur je bio još potpunije uronjen u hinduističku kulturu i vjersku praksu.
”Bio sam u toliko mnogo hramova. Upoznao sam toliko gurua u centru za meditaciju, a upoznao sam i svamije,” rekao je Mohur.
Bio sam u potrazi za živim Bogom.
”Svjedočio sam svim tim mjestima. Bilo je mirno, znate. Lijepo. Ali tvoj život se ne mijenja. Bio sam u potrazi za živim Bogom.”
”Moje putovanje uvijek je bilo pronaći nešto što duboko u sebi nisam mogao ispuniti.”
Nakon što je primljen na sveučilište u Rajasthanu, Mohur je završio u Indiji, gdje je završio studij fizike. Planirao je upisati magisterij u Engleskoj kada mu je stigla vijest da mu je otac umro. Budući da je njegova obitelj imala financijskih problema, osjećao se prisiljenim vratiti se na Mauricijus kako bi pomogao svojoj obitelji.
Mohur je povećao svoju predanost svojim hinduističkim molitvama nakon smrti svog oca. Molio je svaki dan, često s osjećajem ljutnje i gorčine. ”Uvijek sam se molio: ‘Zašto sam u takvoj situaciji?”’, rekao je.
Uvijek sam se molio: ‘Zašto sam u takvoj situaciji?’
U to je vrijeme na Mauricijusu bilo teško pronaći posao. Mohur je čuo da Italija nije bila tako stroga kao neke druge zemlje s radnim vizama u to vrijeme, pa je sredinom 1980-ih emigrirao tamo kako bi pronašao posao. Nakon više od desetljeća života i rada u Italiji, Mohura je u prosincu 1995. zaposlila obitelj Acutis kako bi se brinuo o Karlu.
“I upoznao sam Karla, tako malo dijete”, prisjetio se Mohur.
Njegov prvi dojam o Acutisu, s njegovom smeđom kovrčavom kosom, bio je da izgleda poput malih kerubina koje se mogu vidjeti na slikama i skulpturama u okolici Milana. Mohur se drugog dana rada za obitelj prisjetio da mu je mali Karlo prišao s velikim osmijehom i darom — žvakaćom gumom.
Za kišnih dana, Karlo bi ponekad gledao crtane filmove utemeljene na Bibliji i životima svetaca, zajedno s Mohurom, koji bi ih gledao sa zanimanjem jer nije bio previše izložen katolicizmu.
Nakon što je Acutis primio svoju prvu pričest u dobi od 7 godina, Mohur bi išao s njim do crkve iza ugla njegove kuće na misu ili na molitvu na putu do i iz škole.
Mohur je primijetio kako se ponašanje mladog Acutisa promijenilo kada je ušao u crkvu. Dok bi Karlo molio ispred svetohraništa, Mohur bi tiho sjedio straga i promatrao dječaka kako usrdno moli.
Znao je da tamo gdje Isus živi postoji nešto drugačije.
”Njegovo ponašanje se promijenilo kada je bio u crkvi, uz svo poštovanje. Znao je da tamo gdje Isus živi postoji nešto drugačije. To me je dirnulo u srce kada sam vidio Karlovo ponašanje”, rekao je.
Acutis je bio željan razgovarati s Mohurom o stvarima koje je volio: nebu, misi i prisutnosti Isusa u euharistiji. Sve mu je objašnjavao s velikom slatkoćom.
“Uvijek je govorio o euharistiji, Isusu, kako je patio za nas… žrtvovao svoj život za nas”, rekao je Mohur i dodao kako mu je Karlo uvijek govorio kako Isusa uvijek može pronaći Isusa prisutnog u tijelu, duši i krvi u tabernakulu.
Mohur je također primijetio i Acutisovu brigu za druge. Rekao je da je mladi Karlo jednom skupio svoje igračke, uključujući neke lijepe božićne darove od bake i djeda i roditelja, i zamolio Mohura da ga prati u park kako bi prodao svoje igračke i dao novac siromašnima.
”Sakupio je novac, a ispred crkve su ležali neki siromasi. Zimi su spavali na podu. Bilo je dosta hladno. Rekao je da pate. Trebali su pomoć”, rekao je Mohur.
”Kad sam vidio kako se Karlo, tako malo dijete, ponaša – tad sam se preobratio.”
Acutis je pomogao Mohuru naučiti moliti krunicu i pozvao ga da je moli zajedno s njim i njegovim roditeljima.
“Stekao je naviku moljenja svete krunice svaku večer prije spavanja,” prisjetio se Mohur.
Karlo je rekao Mohuru da osoba može moliti krunicu bez krštenja, ali da samo praktični katolici mogu primiti svetu euharistiju. Acutis je objasnio da je euharistija vrhunac ljubavi te da se kreposti stječu sakramentalnim životom.
Karlo je Katekizam Katoličke crkve znao gotovo napamet.
”Znao je Katekizam Katoličke crkve gotovo napamet i tako ga je briljantno objasnio da me uspio oduševiti važnošću sakramenata”, rekao je Mohur.
Četiri godine nakon prvog susreta s Karlom, Mohur se krstio. Bio je tada u kasnim tridesetima, a kao odrasla osoba, ulazeći u Katoličku crkvu, primio je odjednom sve sakramente inicijacije: krštenje, prvu pričest i potvrdu na misi u Acutisovoj župi 1999. godine.
Sva ta iskustva promijenila su moj život.
Obitelj Acutis je nakon toga priredila zabavu za Mohura i njegove prijatelje, dijeleći slatkiše i grickalice u svom stanu. Mohur je dopustio Carlu da odabere gdje će izaći na večeru. Rekao je da je Karlo predložio: “Idemo danas u kineski restoran jer je poseban dan.”
Mohur se našalio u odgovoru: ”Poseban je za mene, ali je još posebniji za tebe jer voliš kinesku hranu.” Šalu na stranu, Acutis je kasnije rekao svojim roditeljima: ”Postoje mnogi ljudi koji ne shvaćaju kakav je to beskrajan dar primiti krštenje.”
Nakon krštenja i prve pričesti, Mohur se pridružio Acutisu u svakodnevnoj misi, ali kao puni sudionik, a ne kao promatrač.
Kad je Mohurova majka nekoliko godina kasnije došla s Mauricijusa posjetiti sina u Milanu, Karlo ju je pozvao da pođe s njima na misu; rekla je poslije da ništa nije razumjela. Osim što je bila slabo upoznata s katoličkom vjerom, Mohurova majka nije govorila talijanski, pa bi Acutis s njom razgovarao na engleskom.
Sjedio bi u kuhinji s Mohurovom majkom i pričao joj na engleskom o Isusu i katoličkoj vjeri. Ispričao joj je priču o ukazanju Djevice Marije u Lurdu, u Francuskoj, na tako uvjerljiv način da je poželjela posjetiti mjesto hodočašća. Uz pomoć obitelji Acutis, Mohurova majka ostala je u Lurdu tjedan dana.
Kad se vratila na Mauricijus, zatražila je krštenje. Nakon krštenja, Mohurova je majka posjetila bolesne na Mauricijusu i molila s njima, koristeći blagoslovljenu vodu iz Lurda.
“To je bila Karlova posebna moć”, rekao je Mohur. “Uspio je obratiti i mene i moju majku.”