Početkom osamdesetih, Tony Lombardo vodio je “sasvim normalan” život. Bio je muž i otac te uživao u ritmu života kao i većina mladih očeva. Ništa ga nije moglo pripremiti za bolnu budućnost koja je uslijedila. U nadi da će pomoći drugima u prihvaćanju svog životnog puta, portal Aleteia prenosi njegovu priču.

“Stavio sam cijev revolvera na glavu. Stavljajući prst na okidač, promatrao sam fotografiju prvog razreda moje kćeri. Zamislio sam kako me gleda i pomislio: ‘Ako povučeš okidač nećeš ubiti sebe, već to dijete. Želiš li ubiti nju?’ Spustio sam pištolj. U tom trenutku  sam odlučio prihvatiti borbu da ostanem živ”, prisjeća se Tony najbolnijih trenutaka svog života.

Njegova bolest započela je jedno jutro kada je primijetio da ima problema s dvostrukim vidom. S vremenom je polako počeo gubiti mogućnost pokreta na lijevoj strani tijela. Tijekom sljedećih nekoliko dugih godina bolest je uznapredovala na takav stadij da je izgubio sve motoričke sposobnosti, s izuzetkom desne ruke. Tonyu je dijagnosticirana multipla skleroza (MS). Bez upozorenja i mogućnosti liječenja, od srednjoškolskog sportaša postao je muškarac zatvoren u motoriziranim invalidskim kolicima.

“Nisam više mogao tolerirati ograničenja koja je moj poremećaj stavio na mene i moju obitelj. Nisam bio voljan prihvatiti svoj novi status – život obilježen ograničenjima. Takav život nije bio za mene. Bio sam sportaš. Bio sam trkač. Ako ne mogu živjeti život na koji sam bio naviknut, onda se moj život ne može ni nastaviti. Znao sam da samo ja imam mogućnost jednim jednostavnim potezom okidača završiti ’emocionalnu agoniju’ i tako okončati svoje teško stanje. Moja percepcija je bila da bi i meni i svima ostalima bilo bolje da sam mrtav.“

Ipak, Tony nije izvršio svoje namjere i suočio se s bolešću kao s novim izazovom. Uzor je pronašao u mnogima kao i u vlastitoj majci koja se trudila nadilaziti samu sebe i ne priznati poraz u vlastitoj borbi protiv raka dojke.

Shvatio sam nakon susreta s herojima koji su dijelove sebe ostavili na ratištima. Shvatio sam postajući sve svjesniji važnosti rada policajaca i vatrogasaca. U bolnicama sam vidio liječnike i medicinske sestre spremne poduzeti dodatni korak u iskrenosti i velikodušnosti. Shvatio sam i od svake osobe naučio na određeni način kako ugrabiti energiju za ‘borbu’.”

Tony se također prisjeća djetinjstva i trenutka kada je zapravo sjeme vjere posađeno u njega. Dok se kao dijete kupao na otoku Coney u Brooklynu plima ga je odnijela i počeo se utapati. Zavapio je za Božjom pomoći kada ga je zgrabio neki čovjek i spasio od utapanja.

“Nisam to tada znao, ali Bog je omogućio tom čovjeku da me spasi kako bih mogao živjeti i ispuniti svoj životni put. Spašavanje mog života dio je njegova životna puta. Čvrsto vjerujem da je dio mog puta živjeti s MS-om. Godinama kasnije, na vrhuncu mog bijesa spram Boga, taj incident mi je pao na pamet i vratio sam se na taj dan. To je bio trenutak koji me definirao – zato sam ovdje. Ovdje Bog želi da budem.”

Vjera koju sam pronašao nije nešto što sam naučio zbog svoje situacije. Ona je zapravo bila nešto skriveno duboko u meni, a pronašla je mjesto za rast kada je bilo najpotrebnije. Sjeme je posađeno u meni još dok sam bio dječak i zahvaljujem roditeljima što su podijelili svoju vjeru sa mnom.”

“Koliko god mogu idem u kapelu klanjanja gdje se uvijek zahvaljujem. Hvala Ti za sve što si učinio za mene. Hvala za moju ženu, djecu, obitelj i sve koji su oko mene, hvala čak i za MS. U šalim kažem Gospodinu: ‘Ako ovo želiš od mene, nadam se da radim prilično dobar posao!'”

Uzdigavši se iz dubine očaja, Tony je postao inspiracija drugima. Danas piše kolumnu Čujmo tvoju priču (Let’s Hear Your Story) za TAPinto.net te na svojim javnim nastupima govori o preživljavanju fizičkih izazova i savjetuje vršnjake.

“Moja misija je pružiti nadu ljudima podučavajući ih kako se suočiti s fizičkim izazovom. To se ostvaruje ne samo s nadom da ćete svladati bilo kakve prepreke koje vam se nađu na životnom putu, već i s razumijevanjem da to ne morate učiniti sami. Možete postati dio nečega mnogo većeg od vas samih. Možete ispričati svoju priču i dati nekom drugom istu nadu koja će im omogućiti da pobijede u svojim borbama i ispričaju svoje priče.”

Tony Lombardo / Foto: Jeffrey Bruno, Aleteia