Značaj „O antifona“ je dvojak: svaka od njih naglašava jednu Mesijinu titulu: O Sapientia (Mudrost), O Adonai (Gospodin), O Radix Jesse (Korijen Jišajev), O Clavis David (Ključ Davidov), O Oriens (Istok), O Rex gentium (Kralj naroda), O Emmanuel (Emanuel – s nama Bog). Također, svaka od njih odnosi se na Izaijino proročanstvo o Mesijinu dolasku.

„O antifone“ dio su liturgijske tradicije još od davnih vremena.

Tekstovi za razmatranje

O Mudrosti, što Svevišnjem iz usta vječnih izvireš,
i s kraja jednog do drugog po cijelom svijetu dopireš
sve snažno, blago redeći: dođi među nas, uči nas,
da pravi put nam pokažeš!

O Adonaju, Gospode, što Izraelov vodiš dom, što
Mojsiju ukaza se odjeven plamnom kupinom,
i dade zakon Sinajski: pohiti da nas izbaviš
božanskom svojom desnicom!

O Istoče, o sjaju svet u svjetlosti vjekovitoj, ti sunce
pravde istinske: ograni bijedi čovječjoj, što tumara
po tminama! Prosvijetli sve, što gube se u
smrtnoj sjeni nemiloj.

O Kralju sviju naroda, kog srdačni im žudi plam,
od ugla silni kamene, što rajski dom i zemski hram
u jedno spajaš: dođi već i čovjeka, svoj zemljan stvor,
iz crnog jada spasi sam.

O slavni Jesin korijene, što naroda si barjak svih,
pred kojim tih će postati i glas sa usta kraljevskih,
kog molit svi će narodi: ne kasni, dođi izbavi iz
nevolja nas premnogih.

O divni ključu Davidov i vladaoče roda svog,
što otvaraš i zatvaraš i nema stvora nikakvog,
što spriječit bi te mogao: dođi dobrostiv, sužnjeve
iz mraka vodi tamničkog.

O Emanuele, Spase blag, Zakonošo i Kralju naš,
ti nado sviju naroda, što milostiv ih izbavljaš:
o dođi sa neba, Gospodine i Bože naš, da spasenje
nam vječno daš.