Prigodom završetka Simpozija o ocu Anti Gabriću i 10. godišnjice njegove smrti, 24. listopada 1998. godine, održana je svečana sveta misa u bazilici Srca Isusova u Zagrebu, koju je predvodio kardinal Franjo Kuharić, tada zagrebački nadbiskup u miru.

U propovijedi kardinal Kuharić je rekao:

„U ocu Anti Gabriću prepoznajemo svećenika, ne samo svećenika budućnosti, nego i sadašnjosti, koji je bio dragocjen u prošlosti.

Takvi svećenici poput njega su dragocjeni u svakom vremenu jer takvi svećenici su autentični, istiniti, zaljubljeni u Isusa Krista, i to raspetoga, i raspoloženi su da s njim trajno umiru. Za koga – za braću.

kardinal Franjo Kuharić i Majka Tereza/ Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Prvi put sam upoznao oca Antu, dok još nije bio svećenik, ali je odlučio otići u Bengaliju kao misionar i došao je k nama na Šalatu pozvan od naših poglavara isusovaca da nam uputi koju riječ, taj mladi pripravnik za svećeništvo i za misionarsko poslanje.

Tada sam bio u 8. razredu klasične gimnazije na Šalati. Sabrali smo se svi sjemeništarci u velikoj dvorani i on je nama govorio.

Mladi ljudi pažljivo slušaju kada imaju što čuti.

I mi smo njega slušali i onda je počela raditi naša mašta: kamo on to ide, gdje je ta Bengalija. Čitali smo u Misijskom glasniku i o siromaštvu, i o sušama, i o poplavama, i o zmijama, i o tigrovima.

Čitali smo da već ondje djeluju hrvatski misionari isusovci Vizjak, Mesarić i stavljali predodžbe kako se taj mladi čovjek oduševljava za takvu situaciju života, za takve uvjete, da sve ostavlja: i svoju rodnu obitelj, svoju domovinu, svoj narod i da odlazi u tako nama daleku zamišljenu zemlju.

Ante Gabrić i Franjo Kuharić / Foto: Arhiva Hrvatske provincije Družbe Isusove (uz izmjene)

Što je to u njemu bilo?

Bio je poziv, bilo je izabranje, Gospodin ga je izabrao, Gospodin ga je pozvao, Duh Sveti je u njemu razvijao tu odluku da se sav preda Isusu Kristu, da se sav preda Evanđelju i za spasenje braće.

Djelovao je na nas svojom vedrinom, svojim optimizmom, svojom radošću kao da ide na neke svečanosti, na neka slavlja, a išao je trošiti se na putu križa.

Kakav je taj put križa, nešto malo mogao sam zaviriti prigodom posjeta Majci Tereziji u Kolkati i ocu Anti u Maria Polliju.

Kad sam vidio tu zemlju i te ljude kojima zaista treba tako mnogo ljubavi s mnogo odricanja i živjeti samo za njih, može to samo taj mršavi, istrošeni Ante Gabrić. Sjećam se onih slika iz Misijskih glasnika kako gazi bengalsko blato za vrijeme kišno, blato do koljena, i nosi na leđima bicikl da bi došao u neko selo, u neku obitelj, nekome kome treba pomoći ili podijeliti sakramente i navijestiti Božju riječ.

Slušao sam ga kako govori Božjem narodu, kako govori svećenicima, kako je ta njegova riječ bila njegovo uvjerenje i da njegovo cijelo srce kuca samo za Isusa i za duše.

Takav je svećenik uvijek suvremen. Ne trebamo boljega ni u trećem tisućljeću.

Gledao sam ga u njegovoj župi Maria Polli, priredio je krštenje 22 odraslih i meni je povjerio da ih krstim. Vidio sam kako je on blizak tim ljudima i kako su oni bliski njemu.

Kako ih zaista povezuje ljubav u Kristovu srcu.

Dakle, živio je autentični identitet svećenika.

Svećenik ima identitet jedino u Isusu Kristu. Isus Krist je njegov identitet. To sam doživio tako uvjerljivo kod oca Ante Gabrića.

Ante Gabrić i Franjo Kuharić / Foto: Arhiva Hrvatske provincije Družbe Isusove (uz izmjene)

Kako je on govorio o Isusu?

Isus je bio njegovo svjetlo, njegova ljubav, njegova radost, da Isusa donese dušama, da im objavi tu ljubav, nije se štedio.

Gladovao je, postio je, izložen raznim poteškoćama svoga misijskog života. Nije se štedio jer mu je Isus bio  identitet, i to raspeti.

Nije bio svećenik s pola srca, nego svećenik s cijelim srcem.

I Crkva treba takve svećenike. Takve u prošlosti, takve u sadašnjosti i takve u budućnosti. I nipošto drugačije. Oni koji su tražili svoj identitet u sociološkim kategorijama, nisu ga našli i zato su otišli. Oni koji su tražili svoj identitet u Isusu Kristu, nisu posumnjali, nego su ostali.

I uspjeli prepoznati svoj smisao baš u tom darivanju, odricanju i žrtvi.”

Kardinal, danas sluga Božji, Franjo Kuharić rekao je da je otac Ante Gabrić, danas također sluga Božji, bio euharistijski svećenik i marijanski svećenik.

Da se ne može ljubiti Isusa Krista ako se ne ljubi Blažena Djevica Marija, a da se ne može ljubiti njegova Majka a da se ne bi još više ljubilo njezina Sina Isusa.

Slažemo se s time i nadamo se da će ova naša dva uzorna svećenika ponikla iz našega hrvatskoga naroda ubrzo biti uzdignuta na čast oltara.