U kutu, na istrošenoj rogožini, ležala je mala Magdalena. Zapitah je da li bi još što željela. Kao da se bojala reći. Onda potiho prošapće: „Jednu malu naranču.“ I onda je oborila oči... bojeći se da je previše tražila. Malo poslije opet otvori oči. Bolne oči, s blagim, prikrivenim podsmijehom kao da su molile da se ne ljutim na nju zbog ove molbe... „Malu naranču.“ No gdje ću je dobiti u ovom pustom kraju?!

"Bojiš li se ti priznati da si Isusov, stidiš li se ići u crkvu, stidiš li se ti primiti svetu pričest? Ako njega ne primiš gdje ti je život? Ako ti Isusa nemaš, kako ćeš ga dati? Ako ga ne daš, zašto si na svijet došao? Zašto si na svijet došao ako ti Boga ne možeš drugima dati?", upitao je vjernike u propovijedi o. Ante Gabrić u Gospinu prasvetištu u Solinu davne 1976. godine na obilježavanju tisućite godišnjice svetišta.

32. je obljetnica smrti Sluge Božjega oca Ante Gabrića. O. Ante Gabrić rođen je 28. veljače 1915. u Metkoviću te je kao „Misionar ljubavi“ i suradnik Majke Tereze, veliki dio svog života proveo upravo u Indiji, posebice u Maria Polli, Marijinom selu, gdje je djelovao i nesebično darivao svoju ljubav siromasima. Ondje je i umro 20. listopada 1988., a kao misionar je djelovao od 1938. do smrti, punih pedeset godina.

Učenici i nastavnici Srednje škole Metković na nogometnom igralištu NK Neretva u suradnji s fotografom Marinom Verajom napravili su milenijsku fotografiju oca Ante Gabrića.

"Zavjetna nakana maratona je što skorija beatifikacija o. Ante Gabrića", rekla je za Hrvatsku katoličku mrežu Drina Čavar predsjednica Misijske europske inicijative "Kristov stol".

Povodom obilježavanja 30 godina od smrti sluge Božjega o. Ante Gabrića, isusovca, misionara u Indiji, u utorak 20. studenoga u crkvi Presvetog Srca Isusova u Rezidenciji Družbe Isusove na splitskom Manušu, svoje svjedočanstvo o suživotu s ocem Gabrićem i posljednjim danima njegova života, te o svom djelovanju svjedočila su dvojica svećenika iz biskupije u kojoj je o. Ante Gabrić djelovao.