Nakon obilježavanja 50. godišnjice mučeničke smrti Miroslava Bulešića kardinal Franjo Kuharić iz Zagreba, u pismu od 29. kolovoza 1997. godine, piše biskupu Antunu Bogetiću:

Dragi Oče Biskupe! (…) Ja Vam zahvaljujem za Vaš poziv bez kojeg ne bih došao u Svetvinčenat niti tako upoznao tog svetog mučenika. Tek sam sada čitajući o njemu mogao vidjeti kreposti tog mladog svećenika. Njegova je smrt zaista in odium fidei i zato proces za beatifikaciju mogao bi ići brzo. (…).

Mučenik Miro je godinu dana mlađi od mene i dvije godine stariji kao svećenik. Živjeli smo sličnu situaciju progona, stoga ga osjećam blizim. I ja sam se u svojoj okolici susretao s ubojstvima jednog svećenika i teško ranjenog drugog svećenika. Proživio sam situaciju ubojstva Crkvi odanih vjernika (jedan ubijen u mojoj župi, drugi je trebao biti ubijen, ali se obranio od napadača).

Bilo je to vrijeme organiziranih progona ne samo u Istri nego i u cijeloj Hrvatskoj.

Koliko imamo pravih mučenika u Hrvatskoj za vrijeme rata među svećenicima, redovnicima i vjernicima! Teško je sabrati svjedočanstva. Mučeništvo Miroslava Bulešića i njegov svećenički život kristalno je jasan.

Što je Sluga Božji Stepinac za cijelu Crkvu u Hrvata, to može biti Sluga Božji Bulešić za Crkvu u Istri, a i šire! Divan svećenički lik koji može suvremenim mladim svećenicima biti privlačan i jasan primjer i uzor.

U krizi tzv. svećeničkog identiteta primjer mučenika svećenika svjedoči: u čemu i u komu je pravi i jedini identitet svećenika? U Isusu Kristu! Nema drugog identiteta, a izazvana tzv. kriza identiteta je podvaljena Crkvi iz drugih izvora.

Svećenik koji živi svoj poziv revno, zauzeto, čisto i velikodušno, ‘žudeći za mučeništvom’ nema nikakve sumnje u svoj identitet i nije mu potrebno taj identitet otkrivati u nekoj sociologiji ili čak psihoanalizi.

U Bulešićevom životu sve je kristalno jasno što je mislio o svećeništvu i kako je živio. Jasno je i to da se autentično svećeništvo može živjeti samo na Božjim izvorima a ne na ljudskoj mudrosti.

Euharistija, pobožnost Majci Božjoj, molitva i trošenje za spasavanje duša punina su svećeničkog života i on ne traži neke nadomjestke u mutnim vodama svijeta.

Zahvalan sam Vam da sam mogao upoznati taj svijetli lik svećenika i za nj također posvjedočiti u Svetvinčentu. (…)
Sve pozdravljam i svima želim Božji blagoslov!

(Više u knjizi mons. Marjana Bartolića: Miroslav Bulešić-Sluga Božji, svećenik-mučenik (1920.- 1947.), III. izdanje, Pazin, 2000.)

Miroslav Bulešić rođen je 13. svibnja 1920. u istarskom selu Čabrunići u Župi Svetvinčenat u Porečkoj i Pulskoj biskupiji. Školovao se u Juršićima i Kopru te u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregoriana, gdje je završio filozofsko-teološki studij. Za svećenika je zaređen 11. travnja 1943. u Svetvinčentu.

Mladomisnik Miroslav Bulešić s ocem Mihom i majkom Lucijom, te sestrama Lucom, Zorom i Marom / Foto: miroslavbulesic.com

Bio je župnik u Baderni od 1943 do 1945. kada je imenovan župnikom u Kanfanaru. Mlad i poletan nastajao je ojačati vjerski život u svojim župama: redovitim vjeronaukom u školi, okupljanjem mladeži, staleškim propovijedima, oživljavanjem pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrješnom Srcu Marijinu te organiziranjem pučkih misija kako bi nadvladao spletke organiziranog bezboštva.

Mlada misa Miroslava Bulešića / Foto: Župni arhiv rodne župe bl. Bulešića, sv. Vinko Svetvinčenat

U jesen 1946. imenovan je podravnateljem i nastavnikom u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu. Odgajao je svećeničke pripravnike i istovremeno se zauzimao za ugrožene u njihovim vjerskim pravima.

Moja osveta je oprost!

U kolovozu 1947. godine pratio je izaslanika Svete Stolice mons. Jakoba Ukmara pri dijeljenju sakramenta potvrde po mjestima središnje i sjeverne Istre.

Pripadnici komunističke protucrkvene vlasti, iz mržnje prema vjeri, spriječili su 23. kolovoza 1947. dijeljenje krizme u Buzetu. Sutradan, 24. kolovoza 1947., pokušali su spriječiti održavanje euharistijskog slavlje i dijeljenje krizme u Lanišću. Kad nisu uspjeli, nakon mise upali su u župni stan, mučili i usmrtili mladog svećenika Miroslava Bulešića.

28.09.2013., Pula – Istarski svecenik i mucenik Miroslav Bulesic proglasen je blazenim na velikom euharistijskom slavlju beatifikacije sluge Bozjega u Areni, koje je predvodio Papin izaslanik, prefekt Kongregacije za kauze svetih kardinal Angelo Amato / Foto: Dusko Marusic/PIXSELL

Pokopan je u Lanišću jer vlasti nisu dozvolile da se pokopa u rodnoj župi Svetvinčentu nego tek 1958. godine i to u najvećoj tajnosti. Njegovi tjelesni ostatci preneseni su 2003. godine u župnu crkvu u Svetvinčentu.

Miroslav Bulešić proglašen je blaženim 28. rujna 2013. u Areni u Puli. Relikvije mu se čuvaju i časte u glavnom oltaru crkve u Svetvinčentu.

U svom duhovnim dnevniku ostavio je poruku svima, osobito progoniteljima Crkve i katoličke vjere: „Moja osveta je oprost!“