U svetište su toga dana hodočastili i župljani Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja iz Ivankova sa svojim župnikom Krešimirom Šafom. Nakon pozdrava Gospi, hodočasnici obiju župa zajedno su molili pobožnost križnoga puta kod postaja u šumskom djelu svetišta a zatim su sudjelovali na misnom slavlju koje je predvodio upravitelj Živić. Koncelebrirali su župnik Lenić i župni vikar Nikolić.

Upravitelj Živić je u propovjedi hodočasnicima osvijestio važnost molitve jer je i papa Franjo ovu godinu pred Jubilej 2025. proglasio godinom molitve. „Molitva je velika čovjekova potreba odnosno sredstvo koje nam pomaže doći do Boga. Molitva je i borba čovjeka da se uvijek iznova uzdiže k Bogu. Tako postoje i neke zakonitosti molitve. Prva od njih je odluka da hoću i želim svakodnevno moliti. Slijedi ju sabranost za koju je važno odrediti vrijeme dana u kojemu ćemo moliti, odnosno vrijeme koje ćemo posvetiti samo Bogu.  Sljedeći korak u pripravi na molitvu je oprost. Oprostiti svima i u duhu tražiti oprost od onih koju su nas povrijedili – tada će molitva biti plodna.

Foto: Đakovačko – osječka nadbiskupija/ Hodočašće Skrovitoj Gospi Šumanovačkoj

Time se stvara preduvjet za djelovanje Božje milosti u nama. Još jedna od zakonitosti molitve jeste i ustrajnost. Jedan red i samodisciplina. I kada molimo da i očekujemo ono što molimo. Da istinski vjerujemo da Bog čuje moju molitvu i uslišava ju. Istinski učitelj molitve je sam Isus i on je najbolje pokazao kako treba moliti i naučio je svoje učenike moliti Oče naš. U molitvi najprije treba tražiti Kraljevstvo Nebesko i pravdu njegovu a sve drugo što nam je potrebno će onda Bog nadodati jer on zna što nam je potrebno i što je za nas najbolje. Moliti i vjerovati, to su dva krila koja nas vode k Bogu. Uvijek Isusa stavljati u središte svoje molitve i slušati Boga u njegovoj riječi. Marija i sveci nam pomažu na tom putu“- poručio je Živić. 

Foto: Đakovačko – osječka nadbiskupija/ Hodočašće Skrovitoj Gospi Šumanovačkoj

Liturgijsko pjevanje predvodile su članice zbora Santo na čelu sa s. Jelenom Kovačević. Nakon misnoga slavlja Ivankovčani su krenuli svojim putem, a Đakovčani su ostali u Svetištu Skrovite Gospe Šumanovačke u osobnoj pobožnosti, jednako kao i u ljepoti prirode i miru kojim zrači Svetište.

Foto: Đakovačko – osječka nadbiskupija/ Hodočašće Skrovitoj Gospi Šumanovačkoj

U poslijepodnevnim satima hodočasnici su se okupili pred kapelicom Skrovite Gospe Šumanovačke u šumi u zajedničkoj molitvi, zatim u procesiji, pjevajući marijanske pjesme hodali do crkve Uznesenja Marijina. Tu im je župnik Lenić, koji je i sam bio župnik i upravitelj Šumanovačkog svetišta, govorio o povijesti Šumanovaca i stoljetnom štovanju Majke Božje na tome prostoru te kako je Gospa sačuvala vjeru ljudi toga kraja i u najtežim trenucima njihova života. Pozdravivši Gospu, molitvom i pjesmom, Đakovčani su se, duhovno okrijepljeni, uputili svojim kućama. J.