U kojim situacijama svećenik može uskratiti odrješenje, ima li svjetovna ljubavna pjesma mjesta u obredu vjenčanja te problematika bezglutenskih hostija bila su neka od pitanja na koje je vlč. Ljubo Vuković, župnik Župe sv. Nikole Tavelića, odgovarao u emisiji "Halo, velečasni?" 26. svibnja.
U kojim situacijama svećenik može uskratiti odrješenje?
Ne radi se o moći, želji ili prosudbi svećenika. Postoje pravila kada svećenik ne smije dati odrješenje, jer nema tu ovlast. Slušateljica je spomenula da živi s dečkom u istom stanu, kao muž i žena, a nisu vjenčani. Svećeniku je rekla da nema osjećaj grijeha zato što živi s mladićem i da nije spremna promijeniti to stanje. To nije problem samo za njih nego, nažalost, još više za one koji su u civilnom braku, nakon raspada crkvenog braka. To je široka tema, ali u toj situaciji, ako bračnim životom žive u drugoj zajednici koja nije crkvena, nažalost, ne mogu primiti odrješenje. A je li Crkva zbog toga okrutna?
Ispovijed je moja isprika Gospodinu i obećanje da ću dati sve od sebe i promijeniti se. Ali ako i dalje s osobom drugoga spola živim u istom stanu, oni ne mogu donijeti realnu odluku da grijeha neće biti.
Važna je nakana, što ne znači da neću opet pasti, ali moram dati sve od sebe i učiniti sve što mogu da se to ne dogodi. Kao svećenik, najsretniji sam kada mogu nekome dati odrješenje. Ali ne radi se samo o odrješenju. Osobe koje zajedno žive nevjenčano ne mogu kumovati na krštenju i krizmi. Možda slušateljici nije jasno zašto nije dobila odrješenje i zašto je zajednički predbračni život grijeh, s obzirom da se događa da ljudi subjektivno ne osjećaju da je zajednički život grijeh. Često kažu: “Velečasni, to nije grijeh, pa mi se volimo!”
Kao katolici podliježemo Božjim i crkvenim zapovijedima, a šesta zapovijed je definirana: “Ne sagriješi bludno”, a kršenje te zapovijedi kao grijeh.
Ako svećenik olako daje odrješenje, on je suspendiran ipso facto. Kao svećenik ne mogu raditi po svom na. Dužan sam ih poučiti i potaknuti ih na ženidbu. Međutim, vrlo često ljudi kažu da se ne žele vjenčati, ni crkveno ni civilno, jer ne žele odgovornost, čak ni oni koji imaju sve uvjete.
Župnik nije mladencima dopustio svjetovnu ljubavnu pjesmu na kraju vjenčanja. Ima li pravo na to?
Vjenčanje nije prvenstveno romantika. Crkveno vjenčanje je obred, i ako se netko odlučio za crkveni obred, onda mora poštovati njegove zakonitosti i pravila. Ne može se, samo zato što se nekome to sviđa, u taj obred uključiti pjesme Bijelog dugmeta ili Parnog valjka. Za romantične pjesme na raspolaganju je cijela svadbena večer.
Vjenčanje je crkveni i kršćanski čin i ne služi ponajprije za lijepu scenografiju.
To je vrlo važan obred u kojem dvije osobe sklapaju savez, ne samo između sebe, nego i s Gospodinom koji će ih voditi i držati tamo gdje sami ne budu mogli. Nijedan svećenik neće dopustiti da se u crkvi pjevaju obične ljubavne pjesme. Pjesma koja se izvodi u crkvi mora imati liturgijski napjev, s obzirom da je ipak to sakrament.