Što napraviti kada jedan od supružnika ne želi “prakticirati” prirodno planiranje obitelji, odnosno kada supružnici imaju različit stav o otvorenosti životu?

Ako se nikako ne može dogovoriti, i jedna strana ne pristaje uz ono što zagovara katolički nauk, u tom trenutku se na drugu osobu radi određena prisila. Ako jedna strana odbija katolički nauk i drugu stranu prisiljava da ne može izvršavati ono što Bog savjetuje po svom naravnom zakonu, to ovu osobu razrješuje teškog grijeha. Međutim, grijeh se ipak događa jer je protiv prirodnog planiranja obitelji i otvorenosti životu.

Jednako tako, Crkva ne traži da svi vjernici moraju imati beskonačan broj djece, nego planiranje broja djece naziva odgovornim roditeljstvom i smatra da je to odgovornost koju daje supružnicima, da se dogovore i planiraju svoju djecu. Uz otvorenost životu i planiranje djece, tj. uz bračno darivanje postoji i ono što je duhovna nadogradnja. A to je da molimo na tu nakanu, za obraćenje supruga i da promijeni taj stav u svome životu, odnosno da iskaže veću spremnost na žrtvu.

Bračno darivanje i otvorenost životu predstavlja određenu žrtvu.

Tu možemo podsjetiti na svjedočanstva parova koji imaju problema sa začećem, da nije lako ostvariti trudnoću, odnosno da su u mjesecu plodni dani – rijetki . Pretpostavljam da je ovo jedna faza u njihovom bračnom životu koja će proći. Zato je potrebno biti strpljiv, ali i uporan i na svoj način živjeti kršćanski nauk, odnosno svoja kršćanska uvjerenja.

Je li dopušteno dati sakrament bolesničkog pomazanja osobi koja ima sve sakramente, ali ne prakticira vjeru?

Osobi koja ne vjeruje i ne prakticira vjeru sam sakrament neće značiti, zato što se oslanja na vjeru primatelja, a nema magijsko značenje.

Na prvom mjestu je molitva, na drugom sakrament svete ispovijedi ili – ako se bolesnik ne može ispovjediti riječima – svećenik može udijeliti potpuno oproštenje grijeha kao privilegij koji je dobio apostolskim nasljeđem.

On će bolesnika odriješiti svih grijeha i položiti ruke na bolesnika. Vidljivi znak sakramenta je mazanje svetim uljem na čelu. To ima svoju simboliku u tradiciji, jer je ulje služilo za liječenje. To se ulje blagoslivlja na Misi posvete ulja na Veliki četvrtak. Sama molitvena formula je za oslobođenje, vraćanje zdravlja i pomoć koja je potrebna čovjeku tom trenutku. A molitva nakon toga upravo govori o tome da se vrati svojim prijašnjim dužnostima, da ozdravi do te mjere da se može vratiti svojoj obitelji i na svoje radno mjesto, sa svom ljepotom života i načinom kako je prije živio. To je različito od osobe koja prima popudbinu jer se sprema za prijelaz Ocu.

Baka je ostala bez supruga prije otprilike godinu i pol, ali posljednjih mjeseci pored sebe primjećuje čudne zvukove i šumove poput disanja. U dobrom je općem stanju, ali sumnja da bi problem mogao biti duhovne prirode.

Gospođine tegobe su razumljive, kao i to da joj nedostaje supružnik. Crkva razumije da osjeća potrebu za kontaktom s njim, zato preporuča molitvu za pokojnika ili plaćanje misne nakane.

Korisna je ispovijed i sveta pričest, općenito redoviti sakramentalni život, a ako je potrebno, i škropljenje stana blagoslovljenom vodom. Kad je sve to učinjeno, ostaje joj moliti za dušu pokojnika.