15 godina sam u vezi. Nisam nikad željela zajednički život osim povremenih viđanja. Je li taj moj stav grijeh pa me Bog zato kažnjava i ne daje mi djecu?

Taj stav jest grijeh, ali, da kažem izravno i iskreno, i velika životna glupost. 15 godina biti u vezi, 15 godina potrošiti na nešto što nije zajednički život u ženidbi, bilo građanskoj, bilo crkvenoj, zapravo nije iskaz nikakve ljubavi, jer niti jedno niti drugo ne želi se obvezati na trajnu ljubav, biti uz nekoga onako kao što nas poučava i Sveto pismo, živjeti u ljubavi po cijenu vlastitog života, biti otvoren životu, stvarati obitelj i odgajati djecu u vjeri. Ovo je nikakav život, to je životinjarenje.

Ne bih rekao da Vas Bog kažnjava i da Vam zbog toga ne daje djecu, već niste stvorili ambijent u kojemu bi se djeca rađala i u kojemu bi djeca mogla sazrijevati u vjeri, upoznati i uzljubiti Boga i po spoznaji ljubavi spasiti svoj život. To je 15 godina uzalud potrošenog života. Treba odrasti, treba duhovno i emocionalno sazrijeti i odlučiti se za ozbiljan život, jer Gospodin nas poziva da živimo poslanje bilo kao oženjeni i udani ili da živimo u posvećenom životu. Ovo nije život niti udane žene, niti posvećene žene u svijetu.

Bog nam je dao slobodnu volju da sami biramo i svojim ponašanjem i odlukama sami snosimo posljedice svojih odabira u životu, no ništa nije izgubljeno. 15 godina je prošlo, nemojte da prođe dodatnih 15. Postoji prilika, postoji put, nemojte odustati od sebe!

Jesu li pobožne šale grijeh? Nedavno je bilo evanđelje o Petrovoj punici pa sam na Facebooku pročitala da je Isus ozdravio njegovu punicu, ali nije ozdravio niti jednu svekrvu. Uhvatila sam se u jednom razgovoru u kojem sam to prepričala, a kasnije sam razmišljala jesam li se smjela tako šaliti.

Uvijek je bolje izbjegavati pobožne šale, već treba da se međusobno urazumljujemo psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama, kao što kaže apostol Pavao (Kol 3, 16). Uvijek je bolje govoriti nešto što uzdiže naše duše i što nas oplemenjuje, nego nešto što može biti kao pobožna šala, jer često puta ne znamo povući dobru granicu između onoga što je šala, što može biti smiješno ili zanimljivo, i onoga što može biti čak i bogohulno, pa je bolje paziti oko takvih stvari. Neka ime Božje bude sveto i neka nam događaji iz evanđelja budu događaji našega spasenja, a ne nešto po čemu ćemo zbijati šale i na taj račun se smijati. Stoga bi bilo bolje izbjegavati takve stvari zbog čistoće svoga govora i svojih misli kako ne bismo prekoračili prag pristojnih šala.