U kojim slučajevima se vjernik nakon ispovijedi ne može pričestiti i gdje se taj razlog može pronaći u Novom zavjetu?

Vjernik se ne može pričestiti ako ispovijedi „nije bilo“ tj. ako je ciljano zatajio grijeh. Neki nažalost ne mogu na ispovijed tj. ne mogu dobiti odrješenje i ako unatoč tome netko dođe na svetu pričest, ona je nevaljana. Gdje to ima u Novom zavjetu? Nema. Sakrament ispovijedi se s vremenom razvijao, Isus nije ispovijedao na način kako mi to danas činimo, ali je dao mandat Crkvi riječima: „Što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.“ (Mt 18,18) Vjerujemo da Crkva ima mandat, vođena Duhom Svetim. Niti ova ispovijed danas nije ista kao ona prije petsto godina, osim odrješenja kao što je i danas. I tu se uvode neka pravila, nekad nije bilo niti toliko rastava, civilnih brakova niti istospolnih zajednica. Onaj tko se pravilno ispovjedio prema svim Crkvenim pravilima i tko je dobio odrješenje, a u međuvremenu od ispovijedi nije do mise teško opsovao ili sagriješio, može na pričest, nema razloga ne ići na pričest. Neki su ljudi, međutim, jako skrupulozni, pa treba voditi računa i o tome da ako su mali grijesi u pitanju, ne trebaju svaki dan na ispovijed, već na početku mise imamo pokorničko bogoslužje kada svećenik poziva vjernike: „Priznajmo svoje grijehe!“ Isus tada „počisti“ našu dušu da ona može biti pripravna za sakrament svete pričesti.

Teško prihvaćam smrt bliske osobe. Moja tuga već mjesecima traje i ne znam kako se izvući iz nje. Povukla sam se od svih, odgovara mi biti u moja četiri zida, vrtjeti uspomene, otići u crkvu i uopće ne kontaktiram s ljudima. Što sa mnom nije u redu?

Tuga mora biti obučena u našu vjeru u Gospodina, povjerenje u njega da on najbolje zna zašto ih je uzeo baš u tom trenutku i s puno povjerenja biti zahvalan Gospodinu, jer ako na bilo koji način Gospodina isključimo, ako počnemo sumnjati da nas on time kažnjava, ako isključimo Gospodina, isključili smo i njihov život. On je jedini koji ih čuva. Ovaj život kojeg se mi držimo samo je jedan dio, Gospodin nas je stvorio za vječnost u kojoj ćemo drugačije doživljavati jedni druge, ali vječnost nam je pripravio i moramo zavrijediti da i mi dođemo Gospodinu i truditi se da naš život bude korektan prema Gospodinu i prema bližnjima da bi došlo do ponovnog susreta. Probajte staviti svoje pokojnike, tu svoju dragu osobu, u Gospodinovo srce i moći ćete je duhovno osjetiti. Možete i razgovarati s tom osobom, to će vas primiriti dok ne dođe do ponovnog susreta. A uspomene su jako važne i oni koji su se voljeli i imali lijep život imaju što i vrtjeti u mislima, žalosno je ako ih nema.