Ako je od četvrtka ostalo hrane s mesom koja će se pokvariti tj. baciti ako se ne pojede u petak, je li veći grijeh tu hranu pojesti ili je baciti?

Hranu nije lijepo bacati kako zbog uloženog truda oko pripreme i nabavljanja namirnica, tako i zbog ljubavi prema siromašnima koji oskudijevaju i nemaju hrane. Ako se u četvrtak pripremilo previše mesne hrane, koja se ne može petkom jesti, može se učiniti nešto drugo. Zakonik Kanonskog prava nam govori da bismo se sve petke u godini trebali uzdržavati od jedenja mesa, a osobito je naglasak na petke kroz korizmu i kroz došašće. Kroz te petke bismo osobito trebali paziti na to da se ne jede meso. Međutim, teolozi i spisi nam govore da imamo pozitivna rješenja ako bi nam se dogodilo da se petkom ne možemo suzdržavati od jedenja mesa. Na primjer, ako smo zaboravili i pojeli nešto mesno ujutro ili to nismo mogli izbjeći, možemo ostatak dana postiti i uzdržavati se od mesa do ponoći.

Nije nužno gledati na takav način da je učinjena pogreška i da je sve propalo. Možemo izmoliti pobožnost Križnoga puta u svome domu, krunicu osobito krunicu Božjega milosrđa, čitati Sveto pismo ili neku duhovnu knjigu koja nas duhovno jača ili uzdiže, možemo napraviti neku devetnicu kroz koju ćemo moliti i razmatrati Božju riječ ili ići svakodnevno na svetu misu,… Ova vježba treba imati svoj smisao da ne bude ono što radimo redovito, nego da bude nešto što ćemo učiniti iz ljubavi prema Gospodinu. Možemo učiniti i tjelesna i duhovna djela milosrđa. Iako su nam na raspolaganju pozitivna rješenja važno je da se ne čini svaki petak to da se jede meso pa onda primjenjuju navedena rješenja.

Treba imati na umu i pučke kuhinje gdje se može donirati hrana, pa će i u četvrtak navečer netko pojesti ono što nam je ostalo od ručka.

Jesu li kršćani otvoreni humoru? Jesu li sveci imali smisla za humor?

Kršćani znaju biti zatvoreni humoru jer je prisutno mišljenje da oko nekih stvari koje se tiču vjere, ćudoređa i obdržavanja zakona i zapovijedi treba biti strog. Međutim, mnogi sveci nam pokazuju suprotno. Svojim primjerom pokazuju da su bili radosni, da su se znali našaliti. Humor nije nešto što bismo u vjeri trebali izbjegavati. Mnogi sveci govore o tome da je upravo humor ona pozitiva koja nadvladava ono što je loše i što je grešno. Sigurno da tamo gdje je čovjek veseo zlo ga neće toliko napadati.

Humor je i svojevrsno otvaranje Bogu – Bog nas uvijek pohađa na radostan način. Bog nas neće pohoditi na taj način da nas kažnjava. Uvijek je susret dvije osobe u radosti. Jedan od nekoliko svetaca koji su pokazivali humor je sv. Ivan Bosco. On je svojim životom pokazivao humor. Okupljao je oko sebe svoje prijatelje, zajedno su molili, korigirali jedni druge, a izlaskom na ulice pokazivali bi razigranost. Jednostavno, živjeli su radostan život. S tom su radošću približili Boga drugim ljudima.

Radost oduševljava i ona je vrlo bitna u našoj vjeri. I danas kada primjećujemo ljude oko sebe, osobito u duhovnom pozivu, uvijek primijetimo one koji su razdragani, veseli, optimisti itd. Na taj način se Bog može više približiti svakom čovjeku. Radost nam je jako potrebna i nemojmo se ljutiti ako nas netko nasamari na 1. travnja na Svjetski dan šale.