Vjernici se mole svecima i blaženicima. Činim li ja krivo ako se molim osobi koja nije proglašena ni svecem ni blaženikom i koja vjerojatno nikada neće biti kanonizirana? Radi se o svećeniku, redovniku, profesoru, našem istaknutom teologu. Kao mladom svećeniku sam mu ministrirao, potom sam sudjelovao na misama koje je on služio, nadahnjivao se njegovim propovijedima, čitao knjige koje je ispisao i imao prigodu s njim razgovarati. Bio je istinski svjedok i navjestitelj vjere, širokih znanja i dubokih teoloških spoznaja. Osobno sam uvjeren u njegovu svetost. Izlazim li ja izvan okvira Crkvenog nauka i teoloških spoznaja ako svoje molitve upućujem toj osobi kao svom nebeskom zaštitniku?

Crkva je uspostavila svetkovinu Svih svetih u kojoj slavi sve one znane i neznane svece koji su, očišćeni od svih nečistoća, osobnih grijeha i slabosti, ušli u nebesku slavu. U tom mnoštvu nisu sveti samo oni koji su službeno kanonizirani, dakle, sveci. U nebu je mnoštvo običnih ljudi, očeva, majki, djedova, baka, svećenika, redovnika i redovnica za koje možda nikad neće biti pokrenut proces proglašenja blaženim ili svetim, a nalaze se u nebeskom kraljevstvu. Ako imate čvrsto uvjerenje da je taj svećenik, kao što ste rekli, bio sveta osoba, možete se uteći u njegov zagovor, preporučiti mu svoje potrebe da ih on izruči nebeskome Ocu i da Gospodin po svojoj volji usliši Vaše molitve.

Divno je primijetiti kako imate lijep odnos prema ovom pokojnom svećenik, kako lijepo o njemu govorite i kako je svećenik ostavio lijep trag u Vašem životu. I dok se molite svećeniku za kojeg smatrate da je svet, preporučite u molitvu i sve ostale svećenike kako bi svatko od nas ostavio takav dobar trag u životu drugih ljudi i kako bi svatko od nas tko se odlučio biti svećenik živio tako sveto, predano i pobožno kao što je živio taj svećenik, kako bismo i mi ostavili dobre tragove u životu drugih vjernika.

I ja osobno kad dođem na grobove nekih svećenika, redovnika, redovnica, pa čak i na grob pokojnog brata i oca, također se pomolim za njihov zagovor, vjerujući da već gledaju Božje lice. Svaki put kada na grobu naših svećenika Zagrebačke nadbiskupije na Mirogoju molim za pokoj njihovih duša, molim da svi oni zagovaraju i mole za nas, za naše svećenike i da uvijek u našoj nadbiskupiji ima dovoljan broj svećeničkih zvanja po kojima će se nastaviti njihovo djelo.

Za kraj bih napomenuo da i vjernici mogu pokrenuti postupak za proglašenje blaženim ili svetim neke osobe, ne mora to činiti samo nadbiskupija. Dakle, ako smatrate da je ta osoba sveta ili ako se dogodio neki znak, neko čudo po zagovoru tog svećenika, možete to prijaviti i ako ima potrebnih uvjeta može se pokrenuti postupak za proglašenje svetim i blaženim te osobe. U promicanju svetosti života ovog svećenika možete imati veliku ulogu.

Ako izmolim potpuni oprost za pokojnika u određeni dan, trebam li nastaviti moliti za tu dušu? Ako više nije potrebno moliti, jer je duša u raju, znam da će Bog uzeti tu molitvu za nešto drugo, ali ako nastavim moliti za tu dušu, zar to nije nepovjerenje u Boga?

Molitva za naše pokojnike dobra je ne samo za pokojnike, nego i za nas, jer nas ta molitva stavlja u odnos prema Bogu, u odnos vjere i povjerenja da je Bog otvorio vrata raja za svakoga od nas i da je to konačno mjesto gdje ćemo se i mi naći. Dakle, dok mi molimo za pokojne zapravo molimo Boga da i mi imamo snage i povjerenja napredovati u životu da bismo osvojili nebo i došli u raj.

Kad govorimo o molitvi potpunog oprosta za pokojnika u određeni dan, ne znamo što točno znači „potpuno“ za nekoga. Dakle, potpuni oprost je milost koju Crkva daje po zaslugama Isusove muke, smrti i uskrsnuća i po zaslugama svetih za naše pokojne da se oni očiste od mogućih nečistoća koje su navukli kao posljedice grijeha. Samo dragi Bog zna koliko se oni trebaju čistiti i koliko je to vrijeme priprave za ulazak u nebo kroz čistilišne muke, zato treba ustrajati u molitvama. Ne bih rekao da se tu radi o nepovjerenju u Boga, nego, čak štoviše, da imamo toliko povjerenja u Božje milosrđe da Bog želi da se svi ljudi spase, da svi ljudi dođu do istine, kako živi, tako i naši pokojnici. Dakle, treba moliti.

Treba se također i dobro pripremiti! Molitva za potpuni oprost podrazumijeva da onaj tko moli bude pripravan, da bude u stanju milosti, da se ispovjedio, sudjelovao u svetoj misi i molio na nakane Crkve. Dakle, molitva za potpuni oprost za pokojnika podrazumijeva i moju promjenu, moje obraćenje i neku moju zaslugu koja je mala kap u zaslugama Isusove smrti i uskrsnuća, ali Bog želi da se svojom žrtvom ja sjedinjujem s njegovom žrtvom. Stoga, ove molitve oprosta za pokojnike podrazumijevaju moju promjenu, da i ja budem bolji, u povjerenju prema Bogu, očišćene duše i u zajedništvu s Crkvom.