Don Luka Klarica rođen je u Sinju 1989. godine. U Splitu je završio Pravni fakultet. Bio je prvoligaški košarkaš, nastupao kratko i za Alkar, a 2013. sa splitskom sveučilišnom momčadi bio je prvak Europe. U 24. godini doživio je, kako kaže ‘susret sa živim Bogom i Duhom Svetim, koji ga je zahvatio i prožeo’. Nakon toga u njegovom životu ništa više nije bilo isto te se s vremenom sve više približavao svećeničkom pozivu.

“Na početku svjedočanstva većinom možemo čuti kako ljudi kažu da dolaze iz tradicionalne katoličke obitelji, kod mene to nikako nije bio slučaj. Kao obitelj nikada zajedno nismo otišli na svetu misu i nismo imali razvijen duhovni život”, rekao je don Luka.

Objasnio je kako Gospodin u njegovom životu djeluje još od djetinjstva kada mu se dogodio, kako navodi, providonosni skok.

Dogodio se Božji skok u mom životu.

“Bio sam na pripremi za svetu pričest i kako sam bio živahan u toj životnoj dobi skočio sam sa stepenica i doskočio na petu. Pukla mi je petna kost, a moja peta nije dobro zarasla i stvorila se cista koja me kroz odrastanje stalno boljela.”

Kao sportašu bilo mu je važno biti fizički spreman pa su problemi s petom stvarali još veće probleme u sportu, no don Luka je kroz cijelo to vrijeme osjećao mir i Božju blizinu. Njegova majka, s druge strane, nikako nije mogla prihvatiti Lukinu bolest pa je pomoć tražila kod raznih ljudi.

“Moja majka je bila medicinska sestra i nije se mogla nositi sa cijelom situacijom jer je bila svjesna da me čeka ili sepsa ili amputacija noge. Moja obitelj nije bila u poklonstvu živome Bogu već je upala u idolopoklonstvo pa smo tako tražili pomoć kod raznih vračara i bioenergičara što je dovelo do pogoršanja moje zdravstvene situacije”, objasnio je Klarica.

Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam.

Na prvoj godini fakulteta Luka je došao u doticaj sa jednom knjigom punom biblijskih citata u kojoj ga je najviše dotaknuo citat iz evanđelja po Marku koje kaže “Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam.”

Potaknut upravo ovim citatom don Luka otišao je na misu u crkvu Gospe Sinjske gdje je zavapio Gospodinu: “Bože, ti meni možeš izliječiti petu, ja ti vjerujem”. Tijekom pretvorbe zahvatio ga je ogroman mir i znao je da je njegova peta zdrava što se potvrdilo sutradan kada su stigli nalazi iz bolnice.

“Nažalost, ja se tada nisam obratio. Kao zdrav mladi čovjek odao sam se razvratnom i nečistom načinu života, a u srcu sam cijelo vrijeme osjećao ogromnu tjeskobu. Kad sam bio bolestan molio sam se i bio sam blizu Bogu. Upravo ta Božja blizina je ljudska radost”, rekao je mladi svećenik.

Božja blizina je ljudska radost.

Nakon nekoliko godina razvratnog života jedan dan don Luka stigao je kući, bacio se na krevet i rekao Bogu: “Bože ili ćeš me ozdraviti ili ću završiti na psihijatriji”. Nakon njegovog vapaja nazvao ga je brat i rekao mu kako ih njegov prijatelj zove na susret zajednice “Dobri pastir”, a don Luka je odmah pristao.

“Tamo prvi put slušam o tome da je Bog živ i vidim da su ljudi radosni kada su uz Boga, potpuno mi se promijenila slika o vjeri. Jednog ponedjeljka, prilikom jedne molitve u meni se dogodilo iskustvo živoga Boga, zahvat Duha Svetoga o kojem prije dolaska u zajednicu nisam puno znao. Od tog trenutka više ništa nije isto”, objasnio je don Luka Klarica.

Neka nam Bog pomogne da mu ostanemo vjerni i da ga tražimo svim svojim srcem i bićem.

Navodi i da je tijekom jedne duhovne obnove njegovo srce izgaralo željom za svećeničkim pozivom no strah je prevladao i nije imao hrabrosti to javno izreći. Znao je da želi služiti Bogu, ali ljubav prema ženama bila je jača i opcija svećeništva u njegovoj glavi uopće nije postojala, ali to se ubrzo promijenilo.

“Koliko je Božja providnost genijalna svjedoči činjenica da sam na putu na jednu utakmicu gledao fra Antu Gabrića i razmišljao gdje ću ja služiti kada postanem svećenik ne zamišljajući uopće da me Bog upravo danas vodi na mjesto mog služenja, u Rijeku. Neka nam Bog pomogne da mu ostanemo vjerni i da ga tražimo svim svojim srcem i bićem“, zaključio je don Luka Klarica.