Nakon prvih evangelizacijskih nastupa sv. Tome apostola i njegovih učenika, koji su posijali dobro sjeme u indijskim područjima, navještaju raspetoga i uskrsloga Isusa Krista priključili su se i isusovci, ali i franjevci.

Prva zajednica Trećega franjevačkog reda na tlu Indije osnovana je u Goi 1770., a u Kerali 1868. godine. Službeno utemeljenje Franjevačkoga svjetovnog reda u Indiji dogodilo se krajem 19. stoljeća, u vrijeme pontifikata Lava XIII. koji je i sam bio franjevački trećoredac. Papa je zamolio lombardijske kapucine, koji su imali misije u sjevernoj Indiji, da porade na osnivanju bratstava Trećeg reda. Tako je u sjevernoj Indiji prvo bratstvo osnovano 1886. godine, u državi Tamil Nadu 1933., u Karnataki 1936. te u Maharashtri 1964. godine, podsjeća portal OFS Kaptol.

Na nacionalnoj razini, OFS u Indiji od 1974. godine trenutno okuplja oko 17 tisuća članova u oko 800 mjesnih bratstava podijeljenih u oko 90 područnih bratstava.

Premda je svjetovno franjevaštvo na tlu Indije relativno nov pokret, već je dao lijepe plodove svetosti – trenutno se vodi postupak za beatifikaciju “Asižanina iz Kerale” Thommachana Puthenparampila (1836.-1908.), svetog lutalice Josepha Thambyja (1883.-1945.) te profesora i pučkog misionara Petera Reddyja (1895.-1958.)

Peter Reddy, Paul Chinnappa Reddiar ili Paradesi Peter (hodočasnik Petar), kako su ga kasnije nazvali, rođen je 30. travnja 1895. godine u selu Periooru u regiji Madurai, u indijskoj saveznoj državi Tamil Nadu na jugoistoku indijskog potkontinenta.

Sluga Božji Peter Reddy / Foto: OFS Kaptolr

Brojni detalji Reddyjevog životopisa svjedoče o “šarenoj” konfesionalnoj situaciji u Indiji toga vremena – roditelji su mu bili hindusi koji su se obratili na luteranstvo a on je, s osamnaest godina, od anglikanskih misionara prvi puta čuo za svetog Franju. Obitelj je bila dobrostojeća, pa je inteligentan i vrijedan mladić imao priliku steći visoko obrazovanje. Godine 1927. postao je i profesor na “Oxfordu južne Indije”, Koledžu sv. Franje Ksaverskog u Palayamkottaiju.

Franjevački ideal Peteru je bivao sve bliskijim, pa je 1944. godine ušao u Treći red sv. Franje. Nakon trodnevne duhovne obnove kod kapucina u Trichyju otpočeo je život hodočasnika (“paredesi”). Odjeven u jednostavan smeđi habit bez kapuce, s Biblijom i prosjačkom zdjelom kao jedinom imovinom, putovao je južnom Indijom (državama Tamil Nadu, Kerala, Andhra Pradesh i Karnataka) govoreći ljudima o Bogu.

Iako je bio obrazovan i ugledan sveučilišni nastavnik, Peter se družio s prosjacima, bez obzira kojoj kasti pripadali, svjedočeći Božju ljubav prema najsiromašnijima.

U početku je propovijedao na engleskom i materinjem mu tamilskom. U narednim godinama će radi evangelizacije naučiti hindi, sanskrt, malajalam, talijanski, njemački, francuski, hebrejski i aramejski. (Valja podsjetiti da je u to vrijeme već prešao pedesetu godinu života!)

U propovijedanju evanđelja Peter se služio i tiskom; napisao je devet knjiga i više od 50 tamilskih liturgijskih pjesama. Svoje sunarodnjake na pobožan je život poticao jednostavnim jezikom i slikama iz svakodnevnice, bliskima malom čovjeku.

Duhovnost Petera Reddyja odlikuje apostolski duh, iskonsko siromaštvo i samoodricanje, poslušnost Crkvi i Božjem pozivu te ljubav prema Euharistiji i Blaženoj Djevici Mariji.

Najvažniji učitelji duhovnog života za njega su bili sveti Franjo i prva kanonizirana Indijka, sveta Alfonsa od Bezgrješnog začeća (1910.-1946.), sestra iz Franjevačke klarističke kongregacije (FCC), družbe koja je iznikla u Kerali iz Trećega franjevačkog reda.

Nakon 14 godina teškoga prosjačkog života, Peter je preminuo na glasu svetosti 21. lipnja 1958. godine i pokopan je u Palayamkottaiju. Postupak za njegovu beatifikaciju 2008. godine pokrenula je lokalna biskupija.