Indijska vlada odbila je obnoviti licencu za inozemno financiranje Misionarki ljubavi, kongregacije koju je osnovala Majka Tereza.

Odluka o radu u obrazovnom sustavu za njega je bila jedna od onih prekretnica koja ga je, udaljujući ga od snova, možda dovela na pravo mjesto. Čak i ako se u početku činilo kao kazna. 2009. godine Ranjitsinh Disale je dobio svoj prvi školski zadatak pri čemu se morao suočiti s polurazrušenom barakom. To je bila njegova škola. I bila je pusta.

U kutu, na istrošenoj rogožini, ležala je mala Magdalena. Zapitah je da li bi još što željela. Kao da se bojala reći. Onda potiho prošapće: „Jednu malu naranču.“ I onda je oborila oči... bojeći se da je previše tražila. Malo poslije opet otvori oči. Bolne oči, s blagim, prikrivenim podsmijehom kao da su molile da se ne ljutim na nju zbog ove molbe... „Malu naranču.“ No gdje ću je dobiti u ovom pustom kraju?!

"Ako nisi osjetljiv na različite načine na koje ljudi emocionalno reagiraju, ulazeći u dubine osobe možeš napraviti veliku štetu. Nama je lakše govoriti o Indijcima, hindusima, muslimanima općenito… Ali nije isto susresti se s hindusom ili muslimanom lice u lice. To je nešto posve drugačije", istaknuo je je pater Cecil Azzopardi, isusovac koji je u Indiji proveo čak 42 godine svoje svećeničke službe, u podcastu Studentskog katoličkog centra Palma.

Na zapadnu obalu Indije u 15. stoljeću stigli su dubrovački trgovci i pomorci te su osnovali koloniju pod nazivom "Sveti Vlaho". Polovicom 16. stoljeća tu se već nalazi i crkva sv. Vlaha. Odavno tamo više nema Dubrovčana, a Goa je prestala biti veliko trgovačko središte začinima. No, trag svog življenja na zapadnoj obali Indije stari Dubrovčani su ostavili na najsvetiji način – ostavljajući iza sebe crkvu posvećenu svome Parcu.

Povodom obilježavanja 30 godina od smrti sluge Božjega o. Ante Gabrića, isusovca, misionara u Indiji, u utorak 20. studenoga u crkvi Presvetog Srca Isusova u Rezidenciji Družbe Isusove na splitskom Manušu, svoje svjedočanstvo o suživotu s ocem Gabrićem i posljednjim danima njegova života, te o svom djelovanju svjedočila su dvojica svećenika iz biskupije u kojoj je o. Ante Gabrić djelovao.